Grozni

Politika

Uvijek se postavlja pitanje za koga glasati na izborima.
Ja sam i nisam bas puno glasovao u zivotu.
U danima stare juge se i nije bas glasalo a ako si i glasao imao si samo jedan izbor i to onaj koji su ti nametnuli.
Poslije sam otisao u Svedsku i tamo nisam mogao glasati jer nisam imao njihovo drzevljanstvo. Kad sam ga dobio dosao sam u London gdje opet nisam imao pravo glasa.
Mozda i bolje jer za koga glasati.
Ako bi glasao onda bi to bilo zbog odredjenih osoba. Recimo u Svedskoj mi se svidjao Karl Bild kojije kasnije bio zaduzen za balkan u evropskoj uniji.
U Britaniji mi se svidja novi vodja konzervativaca David Cameron.
U Hrvatskoj na zalost, mada i ne pratim bas previse politiku tamo, nisam vidio ni jednog politicara koji bi mi se svidio.
Pitanje je gdje ja stojim sa svojim politickim stavovima.
Ne znam ni sam. Pretpostavljam da sam blize ljevici nego desnici mada obe strane imaju neke svoje prednosti.
Na zapadu su vecinom sve partije imaju jako slicne programe jedino se mozda razlikuju po par pitanja na kojima vode svoje predizborne kampanje.
Ja bi mozda najblize bio nekim liberalima, da se svakom omoguci da uredjeuje svoj zivot kako mu to najvise odgovara pod uvjetom da ne ugrozava druge.
Pored toga sam za jaku socijalnu politiku gdje bi svako imao pravo na osnovne uvjete za zivot a preko toga koliko je tko sposoban da stvori novac a da to nije iskoristavanjem drugoga.
Uglavnom veoma zbrkani politicki stavovi :-)

Objavio grozni u 11. travanj 2007 13:33:00 | 0 komentara

Oxford u Hrvatskim bojama

Danas je održana 153 trka između osmeraca Oxforda i Cambridga. Ukupno Camridge vodi isprijed Oxforda sa 78 pobjeda naspram 73. Zadnje dvije trke je dobio Oxford.

Trka je održana prvi put 12.03.1829 godine i ovo je najstarije takmičenje.

Svake godine ovu utrku u živo prati oko 250 tisuća, preko Tv u Uk oko milion gledalaca i jos nekoliko miliona iz zemalja gdje se ova utrka prenosi.

Za Hrvatsku je ovogodišnja utrka zanimljiva po tome štoje član osmerca Oxforda bio hrvatski državljanin, Ante Kušurin rodom iz Nove Gradiške rođen 09.06.1983 godine.

Ante je do sada studirao na universitetu u Washingtonu a ove godine je na magistraturi na Oxfordu.

Za Hrvatsku reprezentaciju je nastupao nekoliko puta a bio je i juniorski nosilac srebrne i zlatne medalje.

Na ovoj utrci su ga bodrili njegova majka, sestra i djevojka koje su dali i interviju za britanski TV.

Favorit prije utrke je bio osmerac Cambridge koji ove godine ima iskusnije i jače veslače. Medju njima je bio Njemac Torsten Engelmann koji je ujedno najteži od svih dosadašnjih veslača i teži preko 100kg.

I pored ovoga osmerac Oxforda je dobro počeo utrku i vodio više od polovice trke da bi ih na kraju osmerac Cambridga stigao i prestigao i uzeo 79 po redu pobjedu za svoj universitet.

Objavio grozni u 7. travanj 2007 23:31:00 | 3 komentara

Filmovi

Uvijek sam bio ljubitelj filmova i vidio sam ih puno, mozda cak i previse. Kao klinac sam znao pisati listu koje sam sve filmove pogledao. U Svedkoj sam cak i dobrovoljno radio u jednom filmskom klubu i prikazivao filmove.
Ima neka posebna draz kad cujete onu staru masinu kad se zavrti fimsku traku.
No sad necemo o tome vec o filmovima.
Preksinoc sam pogledao jedan film koji sam nasao u knjiznici a zove se Station Agent. Film o prijateljstvu.
jedan od onih filmova koi dobijaju nagrade i koji su prava mala remek djela ali koji nisu reklamirani i koje sira publika bas i ne voli.
U tim filmovima nema nekih specijalnih efekata, nema poznatih glumaca, nema reklame tipa najsmjesniji, najbolji itd film.
Dobro necu da kazem da nema dobrih filmova ni medju onim velikim produkcijama.
I kad bih pravio listu filmova koji su moji favoriti tesko bi bilo jer bi uvijek zaboravio neki.
Ali evo pokusacu.
Dva filma koji mi prvo padnu na pamet su "Lijet iznad kukavicijeg gnijezda" i "Drustvo mrtvih pjesnika".
Zatim bi dodao film Ratnici podzemlja koji mi je bio favorit 70 godina koje su po meni i bile godine kad su se pravili najbolji filmovi.
Sjetimo se samo Apokalipse danas, filmova Stanlea Kubrik itd itd.
No kao sto rekoh najvise volim one male filmove kao recimo film "Javno kupatilo" kineski film o promjenama u kineskom drustvu.
"Crvene svjetiljke" danski film o bandi lopova. "Urgu" - film o mongoliji.
Spomenio bi jos Danske dogma filmove i "Festen" (festa, slavlje u prijevodu) kao jedan od najboljih dogma filmova.
Inace za one koji ne znaju dogma je filmski pokret i filmovi se snimaju tako sto se snimaju bez ponavljanja scena, nema dodatnog osvjetljenja i film se snima i nekom ambijentu koji se ne mijenja za potrebe filma.
To me podsjetilo na jos jedan danski film Italijanski za pocetnike. A Danci po meni imaju najbolje filmove pocetkom 2000 godine.
Ako bi spominjao reditelje onda bi to bili Kislowski, Peter Wir, Forman, Kubrik, Tierp itd.
Na zalost nemam vremena da pogledam onoliko filmova koliko bi volio a ovdje u Londonu ima nekoliko mjesta gdje se mogu pogledati odlicni umjetnicki filmovi.

Objavio grozni u 3. travanj 2007 11:47:00 | 1 komentara

Mlad - Star

Mlad - star

Pitanje je kome dati prednost pri zaposljavanju mladjima ili starijima.
Neki, a mozda vecina daju prednost mladjima, naravno ako se ne radi o nekom poslu gdje treba puno godina radnog iskustva, dok drugi kojih je manje daju prednost starijima.
Vjerojatno ste vidjeli oglase tipa: trazi se osoba do 25g starosti, sa fakultetom timii  tim i sa 5 godina radnog sikustva. sto je naravno skoro nemoguce naci ali ipak se trazi.
Na zapadu su neki istrazivaci pronasli da je ustvari bolje zaposljavati one starije nego one mladje. Sto zbog zivotnog iskustva sto zbog radnog iskustva itd itd.
Sto vi mislite kome bi firme trebale dati prednost, mladjima ili starijima?

Objavio grozni u 2. travanj 2007 12:56:00 | 1 komentara

Zrcalo

Danas su sva zrcala na koje sam naisao bila pokvarena. Ni na jednom nisam uspio namjestiti frizuru kako treba.

Objavio grozni u 30. ožujak 2007 10:37:00 | 0 komentara

Suti trpi i pati - stip

Stip je kao sto znate i ime grada za kojeg smo mi vojnici u tom gradu tamo nekih 80 govorili da je to skracenica od suti trpi i pati.
Ako nista drugo dovoljno nam je patnja bila ta sto nam je komandir kasarne bio tada jos pukovnik, Blagoje Adzic koji ce kasnije biti nacelinik generalstaba JNA za vrijeme rata.
Zasto pisem o vojsci ne znam ni sam. Jednostavno sam se sjetio kako je tamo bilo.
Pocev od frrrrrrrrrrr uzvika sa kojim su nas docekali stariji vojnici. Sto je znacilo da smo fazani. Mada mi to nikad nije bilo jasno, a nisam ni razmisljao zasto bas fazani i gusteri.
Gusteri jos nekako jer smo svaku priliku koristili da se kao gusteri izvalimo negdje na suncu. A sunca u makedoniji ima i to dosta.
Pored sunca ima i puno grozdja i lubenica kojih smo se prezderavali za male novce.
Uz to najbolje crno vino koje sam popio u zivotu je bilo tamo. I to na nekoj vjezbi gdje sam otisao po vodu na bunar ispred neke soske kuce. Neka zena je izasla napolje i tako smo poceli razgovor. Rekal mi je da je i njen sin u vojsci te me ponudila vinom.
I to vino nikad necu zaboraviti mada ja i ne pijem bas alkohol ali ovo je bilo nezaboravno.
Prvo sto naucis u vojsci je da ne treba razmisljati, samo slusaj i radi sto ti se kaze. Ne raspravljaj se pa makar to bila najveca glupost koju moras da uradis.
Druga stvar je da se ne guras ni u prve ni u zadnje redove , najbolje je da te nitko ne vidi i ne cuje.
Zbog vojske sam zamrzio jednu poznatu stvar od Santane jer je sa tom pjesmom svako jutro pocinjala jutarnja gimnastika. Na kraju sam nasao sistem kako da izbjegnem tu dosadnu gimanstiku. Ujutro se ne bi namjerno obrijao tako da bi me dezurni vracao nazad na brijanje, taman dovoljno da propustim gimnastiku.
Inace fizicki i nisam nesto tesko radio osim sto me zakacilo par vjezbi gdje sam morao da pjesacim desetak kilometara sa opremom od nekih 40kg tezine. Poslije toga su mi i tabane i ramena bila u ranama. Ali to je ujedno bio dobar test da vidis sto mozes da izdrzis.
Pored toga sam bio par sedmica na skijanju u Osogovskim planinama negdje na granici sa Bugarskom i na onim starim Elanovim skijama sa sajlom kao vez se i nije bas dalo nesto nauciti skijati ali sam tamo zavolio skijanje i boravak u planini.
Tamo sam skoro ubio jednog na strazi. Ustvari trebao sam da sam se strikno drzao pravila ali sva sreca da nisam jer je tip bio malo pijan i nije ni shvatio da sam ja strazar.
Jos jedna ruzna scena je bila kad su nekom vojniku citali kaznu zatvora ispred svih vojnika kasarne postrojenih na pisti. I tip je otrcao do prve zgrade razbio staklo na vratima i pokusao sebi prerezati zile.
U takvim trenucima sam mrzio uniformu vise nego obicno a i inace sam je mrzio iz dna duse.
narocito su me nervirale ulizice, grebatori i sitne duse koje su svoje male ovlasti koristili da lijece svoje komplekse.
Pored svega toga bilo je i nezaboravnih prijateljstava i sve u svemu jedna zivotna skola koja je mozda i nepotrebna ali nije nekorisna.

Objavio grozni u 28. ožujak 2007 11:58:00 | 0 komentara

Rob

Velike oci pune straha su gledale iz kozne fotelje u policijskoj stanici. Od njih se mrsavo tijelo jedva vidjelo.
-Koliko ti je godina? - pitao ga je sluzbenik.
-12
-Zasto si dosao u Yemen?
-Doveo me jedan covjek da prosim.
-Ti si htio da prosis?
-Ne ali me je istukao pa sam morao da prosim.
-Gdje si prosio?
-Na parkingu od sutona do svanuca.
-Gdje su ti roditelji.
-Mama je preminula a tata je u zatvoru.

Samo jedna prica od milion djece koji su u robstvu u svijetu.
Drugog djecaka od 12 godina su u africi ispred kamera prodali za 20£ ribaru koji ih koristi u ribolovu. Djecaci sanjaju o skoli i roditeljima koje mozda nikad nece vidjeti. Rade po citav dan na camcu iz kojeg moraju da iskacu i rone da bi otkacili mrezu kada zapne za dno.
Treci djecak u juznoj americi svakog dana sa svojim vrsnjacima odlazi u rudnik gdje razbija kamenje u potrazi za zlatom.
Djevojcica od 13 godina koja je spasena iz bordela gdje je bila prodavana.
Djeca u Indiji koja po 12 sati dnevno prisivaju ukrase na tkanine.
Samo jedna prica bi bila previse a ima ih na milione.

Objavio grozni u 27. ožujak 2007 12:25:00 | 2 komentara

Pula, tamo neke ....

Moj prijatelj Duke i ja smo odlucili da idemo negdje na more. Odlucili smo se da kupimo kartu do Pule pa cemo da vidimo gdje cemo stici.
U to vrijeme nisu postojale kreditne kartice tako da smo novac stavili na zajednicki racun na posti. Ako se sjecate onih plavih stednih knjizica poste.
Krenuli smo vecernjim vlakom. U Somboru su ispred naseg kupea sjla dva tipa pijanih ko letve. Svakih par minuta su imali slijedecu konverzaciju.
A gdje cemo mi - bi pitao prvi.
Onda bi oba u glas rekli - Na moooooooooorrrrrreeeeee.
Mi smo osjecali isto - na mooooorrrreeeee.
Od Zagreba smo se vozili sa nekim drustvom iz Bosne. Bili su nasih godina i jedan od njih je imao gitaru tako da bila zurka cijelim putem. Ta gitara je kruzila medju njima jer su izgleda svi znali svirati. Isto tako je kruzio i neki slamnati sesir sa glave na glavu.
Sve dok nije zavrsio na Dukeovoj glavi koju je on gurnuo kroz prozor. U tom trenutku se vlak nesto zadrmao i sesir je skoncao pod metalnim tockovima vlaka.
Sva sreca Dukeu nisu nista rekli samo su ga malo tuzno pogledali zbog izgubljenog sesira. A poslije su tjerali vlasnika da svira i pjeva starogradsku pjesmu sa refrenom "sesir moj, sesir moj, u mene se zagledale sve zene".
Mislim da je sesir, i eventulane osveta, bio jedan od razoga zasto nismo sa njima otisli do Rovinja gdje su se oni uputili. Drugi razlog su bile dvije mladjane curice koje su isle za Pulu i kojima smo se i mi prikljucili.
No vec na stanici u Puli smo se razisli, one su otisle negdje juznije a mi se uputili da trazimo kamp.
Sa sobom smo imali samo vrece za spavanje.
U kampu stoji u Puli gdje smo stigli smo sreli neke iz nasg grada koje je Duke poznavao tako da smo kod njih ostavili ranceve i bacili se u more.
Prvo vece smo odlucili spavati na plazi. Tanke vrece na kamenju bez jastuka i nije bas neko ugodno mejsto za spavanje ali sam iapk uspi zaspati.
U neko doba noci me prvo probudio neko ko je uperio baterijsku lampu u moje lice. Nije mi se dalo da ga pitam koji ocin hoce vec sam se okrenuo na drugu stranu a tip je valjda otisao. Drugo budjenje je bilo tako sto sam cuo neko zubirenje vode. Pogledao sam kad tamo neki pijani tip nasao da vrsi nuzdu bas iznad nasih glava.
Ujutro skroz izlomljeni smo ipak odlucili da trazimo neku sobu.
Moj veliki nos je nanjusio jednu praznu sobu stotinjak metara od kampa. Soba sa dva kreveta i bijelim plahtama, pravi raj poslije kamenjara.
Dane smo uglavno provodili u kampu i na plazi. Tu smo se obicno kartali sa nekim tipovima, sinovima nekih filmasa iz Crne Gore.
Navece bi isli do Pulske arene, jer je u to vrijeme bas bio Pulski festival.
Jedno vece smo uspjeli preskociti ogradu i uvuci se na predstavu. Ja sam se pri tom zakacio japankom za ogradu i nabio na siljak stopalo.
Ranu sam brzo zaboravio kad se na platnu pojavila Tanja Boskovic u filmu Balkan Expres.
A sama glumica je sjedjela par redova dalje od nas.
Navece bi isli u neku diskoteku na Verudi (ako se dobro sjecam da se tako zove hotelski kompleks).
U taj disko je zalazio i Sven Usic tadasnji igrac Cibone a sreli smo i bracu vranesevic iz Labaratorije Zvuka iz Novog Sada.
Pored svih tih poznatih licnosti i nismo imali bas neke sanse kod cura.
Negdje oko dva ujutro bi se razocarani vracali pjeske tih nekoliko kilometara do nase sobe.
Ja bi isao naprijed zurnim korakom sve misleci da ce me Duke pratiti ali bi morao zastajati jer on nije imao namjeru zuriti.
I onda bi tako, ja visok, strkljast i krakat isao ispred njega a on nizi i okrugliji sa rukovima u dzepu isao iza mene.
Otprilike kao Don Kihot i Sanco Panca.
I dok bi ja filozofirao i razglabao on bi sutkao kamencice i fucka neku pjesmicu.
jendom sa se zaustavio i pitao - Jel ti mene slusas uopce?
Ne - hladno je odgovorio.
Pa ustvari i nema veze bitno je da ja kazem ono sto mislim.
I nastavili smo dalje, ja pet koraka isprjede a on iza.
jednom smo i stopirali i sto nam je neki kombi i pokazao da mzoemo da udjemo nazad.
Kad mso u mraku vidjeli puno nekih nogu i ruku ipka smo se zahvalili i nastavili pjeske.
Ljetovanje kao i svako brzo prodje tako da je i dan povratka brzo dosao. Barem za mene.
Duke je odlucio ostati jos koji dan dok sam ja zurio kuci.
NJemu sam ostavio lovu koju sam imao a ja sam trebao na putu do stanice izaditi drugu za put kuci.
U dzepu sam imao 8 dinara i kartu za nazad.
Na posti me cekalo iznenadjenje. Zatvoreno zbog praznika. Mislim da je bio dan ustanka.
I tako sjedoh ja u vlak sto bi rekao Djole "i gladan i zedan i pitam se kud sam i kreno".
Odmah je odao kondukter i pitao za rezervaciju koju ja naravno nisam imao.
I koliko kosta rezervacija pitah ja.
7 dinara - kaze on.
I tuznog srca mu dam tih 7 dinara.
Moji saputnici u kupeu su poslije izvjesnog vremena odlucili da prave gozbu. izvadili su peceno pile, kobasice, pastete, paradajz, paprike i sve ono sto je meni tjeralo sline na usta.
Ponudili su i mene a ja kao fini rekao- ne hvala nisam gladan.
Poslije treceg puta sam ipak prihvatio jedan zalogaj kojeg sam slistio svjetlosnom brzinom.
Nadam se da mi stomak nije krcao dok sam spavao a kad sam se probudio vec sam bio na stanici u svom gradu.
Izasao sam iz vlaka i osjetio potrebu za toaletom.
Socijalni slucaj na vratima wc rekao mi: dva dinara druze.
E zao mi je imam samo jedan - odgovorio sam i otisao dalje.

Objavio grozni u 21. ožujak 2007 11:38:00 | 2 komentara

Ruska posla

Izgleda da je Putin odlucio da vrati nazad dio onoga sto je pokradeno tokom godina kad su Abramovic i ostali pokupovali sve sto je vredjelo u Rusiji.
Sada to preuzima Putin na ovaj ili onaj nacin.
I postavlja se pitanje da li je to dobro ili nije?
Mozda je bolje da je u drzavnim rukama sav taj kapital da se ne bi prebacivao van zemlje a narod ostao kratkih rukava.
Sa druge strane kako ce to uticati na druge investitore u Rusiji i da li rusija moze da zivi dobro bez stranih investitora.
Da li se vraca doba diktature. Delimicno se vec vratila jer je vec dosta neovisnih novinara dalo svoj zivot za slobodu rijeci.
A posto je zemlja toliko velika i mocna sto se tice resursa, narocito gasa i nafte o kojoj ovisi Evropa bice zanimljivo pratiti ravoj dogadjaja u Ruskim poslovima.

Objavio grozni u 20. ožujak 2007 13:28:00 | 0 komentara

Pilule za lilule

Pronasli su sredstvo kojima se moze regulirati pigmentacija u kozi.
Popijete jednu pilulu i sutra dan imate tamnu kozu i tamne oci. Ili popijete drugu i koza vam postane svijetla.
Prije nego krenete na more popijete pilulu i ne morate se stidjeti prvih dana sto ste blijedi kao sir.
kazu da ovo sredstvo nema nikakve stetne poslijedice. Ne fizicke ali pitanje je da li ce imati psihicke posljedice.
Narocito kad se okrenete ujutro da poljubite zanosnu plavusu koju ste osvojili prethodno vece na nekoj festi i umjesto nje ugledate crnca, trensvesistu.
Jos kad bi pronasli pilule kako ostati pametniji to bi vec bilo nesto.

Objavio grozni u 19. ožujak 2007 12:49:00 | 1 komentara