Postovi
Londonske price 49
Pticija gripa
Apcihhaaaaaa……
Jos nisam dobio gripu ali me zato trese groznica i to putna.
Jeste da samo putovanje nece trajati puno dulje od putovanja sa jednog kraja Londona do drugog.
Idem malo na jug kao ptice selice ali ja se necu zadrzati tamo do proljeca nego ostajem samo tjedan dana.
Kad smo vec kod pticije gripe pitam se da li i avioni mogu da dobiju tu istu? Posto vec lete, ne?. Ne bi volio da crkne negdje na putu pa da moram nastaviti pjesice.
Iz jelovnika sam vec izbacio sve sto ima perje. Sad zbog te gripe necu moci reci mojima da mi naprave “pticije mlijeko” koje sam volio kao klinac.
To je neka krema kao puding i prekriveno razmucenim bjelancem. (za one koji nikad nisu culi za to). Kao klinac sam se pitao da li je to stvarno mlijeko od ptica posto nisam vidio da ptice nemaju vime kao krave.
Uz put cu se sa svojom dragom zadrzati malo u Budimpesti. Nadam se da ce nam 24 sata biti dovoljno da vidimo ono sto treba da se vidi u Pesti. Nadam se takodjer da ce vrijeme posluziti (kad bi bilo kao danas u Londonu bilo bi super) da ne bi vrijeme proveo u “Virag Cukrasdo” (ili kako se vec pise) njihovoj poznatoj poslasticarnici u centru. Jos da imam novca odsjesti u onom hotelu Atrijum (gdje visi onaj dvokrilac) sa pogledom na “Lanc hid” (lancani most) bilo bi super. Ali tamo bi me ocerupali ko kokosku.
A kad stignem na jug tamo sve mirise na proslost kao da si usao u svoj dnevnik iz mladosti.
Ali o tom po tom.
Apcihhaaaaa……
Objavio grozni u 28. listopad 2005 12:57:00 | 8 komentara
Londonske price 48
Goli kuhar
Sinoc sam malo gledao TV kao i obicno mada se stalno pitam treba li to meni?
Bila je dodjela nagrada Nacionalne TV Velike Britanije za najbolje glumce, serije, itd itd.Po onome sto sam vidio dosao sam do zakljucka da se Englezi sve vise priblizavaju amerikancima i njihovim TV proizvodima. Sto bi reklo sve je vise smeca na TV. Sve je vise emisija gdje se ljudi ismijavaju, ponizavaju, sex itd itd.
Parola, sto sokantije tim bolje.
Od programskih kanala je jos (po meni, jer ovo sto pisem je samo moje misljenje) BBC dobar i to ne svi programi. Ostali komercijalni kanali nemaju nista pametno za ponuditi.
Nedavno sam gledao na BBC1 odlican dokumentarac o zivotinjama, napravljen moderno sa najnovijom tehnologijom, zanimljiv i veoma poucan.
Posto dodjelu nagrada sinoc nisam gledao od pocetka ne znam da li su ti njihovi programi nesto posebno isticani kao sto je to bio slucaj sa sapunicama i ostalim programima zabavnog karaktera. Jedina emisija zabavnog karaktera koja mi se svidja je “Petak vece sa Jonathan Ross-om” I to zbog njega kao voditelja. No on nije dobio nagradu.
Moram jos reci da su njim komedije jos uvijek na dobrom nivou i za najbolju je sa pravom proglasena “Little Britain” koju vam toplo preporucujem.
Specijalnu nagradu i to sa zaslugom je dobio Jamie Oliver poznat kao “goli kuhar” koji je svoju medijsku moc iskoristio da se izbori za bolju djeciju ishranu u skolama.
Cak je prisilio vladu da donese promjene po tom pitanju.
Za ostale TV “careve” vecina jos nije primjetila da su “goli”
Objavio grozni u 27. listopad 2005 12:38:00 | 3 komentara
Londonske price 47
Zozo
I ja sam sebe nazivam ljubiteljem filma! A skoro sam promasio totalno Londonski Film Festival (www.lff.org.uk)
Mada sam vidio reklame, festival je vec poceo kad sam ja odlucio pogledati koji filmovi se prikazuju.
I naravno nisam uspio dobiti kartu za film Pjera Zalice – “Kod amidze Idriza”.
Ali sam zato dobio kartu za film Zozo Svedskog redatelja Josefa Faresa.
Film je prica o djecaku iz Libanona koje roditelji ginu bas kad su se spremali na put za Svedsku tako da on sam dolazi u Svedsku kod svoje bake i djede.
Prva polovina filma je o zivotu u Libanonu dok je druga o njegovom zivotu u Svedskoj i problemima sa kojima se suocio kao stranac u toj zemlji.
Za mene je film bio posebno zanimljiv posto sam i sam bio stranac u toj zemlji.
Film me podsjetio na moje pocetke tamo. Zivotu po izbjeglickim logorima, prvog susreta sa svedskim jezikom kojeg sam mislio da nikad necu nauciti, svedskim strahom od stranca itd itd.
No na zalost onda nisam pisao blog kao sada, mada bi i ta iskustva bila interesantna za stavit na papir.
Na kraju filma sam i progovorio par rijeci sa rediteljem Josefom Faresom koji inace voli Kustiricine filmove ciji se uticaj vidi u Faresovim filmovima.
Sve u svemu film nije neko remek djelo. Reditelj je jos mlad nekih mozda 25 godina i ovo mu je vec treci film tako da je pred njim duga karijera. Nadam se da ce biti uspjesna posto ima talenta za pravljenje filmova.
Meni ostaje da cekam drugu priliku da pogledam film Kod amidze Idriza i da se angaziram vise u pracenju kulturnih zbivanja u gradu jer zbog njih sam ovdje izmedju ostalog.
Objavio grozni u 24. listopad 2005 15:35:00 | 4 komentara
Londonske Price 46
Ispovijest jednog ovisnika
Tko bi rekao da covjek moze postati ovisnik u ovim godinama, ali eto i to se dogadja.
Pocelo je kao sto to obicno pocinje. Pvo sam vidio druge to rade i uzivaju tako da sam pozelio i ja da probam. Prvi put mi se nije bas ni svidjelo nesto posebno. Drugi put je vec bilo bolje a treci put sam vec bio navucen.
Sad ne moze proci dan bez da ne uzmem dozu dvije. Obicno to radim na pauzi za rucak i doma dok moja draga ne dodje sa posla. Ponekad cak slazem dragoj da moram u toalet samo da bi mogao uzeti jos jednu dozu.
Ako ovako nastavim bojim se da cu ostati i bez drage, bez posla, stana i da ce me naci jedog dana mrtvog negdje ispod nekog Londonskog mosta u nekoj kartonskoj kutiji sa SU DOKU u ruci.
Sta je SU DOKU?
Sudoku je slagalica brojki. Imate tablicu devet puta devet kvadrata, osamdeset i jedan sve ukupno. Podjeljenu na tri puta tri polja. Na pocetku imate nekoliko brojeva a vas je zadatak da dopunite ostale brojke. Brojke se moraju tako sloziti da se ni u jednom redu ni vertikalnoni okomito ne smiju ponavljati iste brojke. Isto tako svih devet cifara mora biti razlicito u tim reonim od po devet kvadrata,tri puta tri kvadrata.
U juceranjem The Timesu ima clanak bas o ovoj slagalici.
Orginal lezi u puzzli zvanoj “latinski kvadrat.” Koju je stvorio Svicarski matematicar Leonhard Euler jos 1783. Dva stoljeca kasnije se pojavljuje opet u New York magazinu pod nazivom “Number Place” u obliku “devet puta devet” kakav je danas.
Kad su japanski izdavaci preuzeli ideju sredinom 1980 preveli su “Number place” u SU DUKU.Pod tim imenom je danas mozete naci skoro u svakoj novini u Londonu.
Poslijednji krivac za moju ovisnost je sudacWayne Gould sa Novog Zelanda koji se zarazio igrom prilikom putovanja po Japanu 1997 te poslije razvio kompjuterski program da bi mogao sam stvarati nove su doku.
The Times je na svojim stranicama poceo publicirati igru prije nepunih godinu dana da bi danas ta igra bila u svim novinama, a mogu se naci i knjige samo sa tom igricom i u vise varijanti.
Na internetu na stranici www.websudoku.com mozete naci na tisucu sudoku slagalica.
Ako ne zelite da postanete ovisni bolje je da ne pocinjete!
Objavio grozni u 16. listopad 2005 11:34:00 | 5 komentara
Londonske price 45
Zasto je uvijek trava sa one strane ograde zelenija?
(izreka koja se koristi cesto koristi u Svedskoj)
Kako bi sto prije zaboravili glupost koju sam napravio u zivotu. (kad bi bila jedina dobro bi bilo) da predjemo ne neke druge teme od onih o mojim poslovnim potezima.
(ovo je samo moje dokono filozofiranje I trazenje odgovora na neka pitanja na koja ni sam nemam neki valjan odgovor)
Na poslijednjem okupljanju hrvatskih studenata sam cuo tezu da kad bi mogli, puno mladih bi izaslo van iz Hrvatske.
Postavlja se pitanje zasto su ljudi spremni u drugoj drzavi (zapadnoj) spremni prati posudje, raditi na gradjevini itd a doma takve poslove njim ne bi palo na pamet prihvatiti.
Jedan razlog bi mogao biti bolja placa. Ali ta placa je prilagodjena sredini u kojoj se zivi tako da ako radis neke losije poslove onda imas naravno i losiju placu koja ti je dovoljna za zivot ali ne i za luksuz.
Drugi razlog je sto ima vise posla van. To je istina ali pretpostavljam da takvih losih poslova ima i u Hrvatskoj.
Drugo pitanje zasto puno njih ima vise uspjeha kad izadju van nego su imali doma?
Razlog bi mogao biti taj da sto vas nitko ne drzi na “vasem mjestu” i postajete slobodni.
Da pojasnim sto mislim pod “vasem mjestu”.
Tu mislim na nase mjesto u obitelji, drustvu, poslu itd. To mjesto je dosta tesko promijeniti sto zbog sredine koja ce reci “sto on izvodi , sto hoce itd” sto zbog samih sebe govoreci “sta ce ljudi reci, mogu li ja itd”.tako da je najlakse ostati na “svom mjestu”
Ta mreza ljudi oko nas kolko nas stiti da ne propadnemo daju ci nam pomoc i podrsku kad na zatreba sa druge strane nas sprecava da napravimo nesto vise zbog te ravnoteze u odnosima.
Kad izadjemo vam te mreze, ostavljeni smo sami sa sobom. Za sve se moramo snaci sami posto nema te pomoci koju smo imali doma.
Iako je teze sve sam u isto vrijeme covjek dobije samopouzdanje da sam moze nesto napraviti i za nesto se izboriti.
Jos se postavlja pitanje kad bi taj trud koji smo ulozili van ulozili u nasoj sredini postogli isto, manje ili cak nesto vise?
Objavio grozni u 12. listopad 2005 15:34:00 | 7 komentara
Londonske price 44
EU
Zadovoljno sam se probudio u nedjelju ujutro. Zadovoljan sto je Hrvatska pobjedila moje (ponekad nevoljene) Svedjane a i Hrvatska je korak blize ulasku EU.
Posto novca nikad dosta, uvijek razmisljam kako bi se moglo zaraditi jos koja funta. Ideja na pretek ali ostvarenje je nesto zakazalo do sad. Zbog toga sam odlucio da odem na jedan market u blizini da vidim sta se tamo prodaje i kakva roba se trazi.
I tako smo se ja i moj poznanik u lijepo jesenje jutro uputili ka marketu. Uz put smo raspravljali gdje je najbolje drzati novcanik kad se ide na takva sumnjiva mjesta.
Pred samim marketom smo prolazili pored parkiranih auta kad sam spazio da mi neki tip kroz prozor pokazuje neki laptop. Prosao sam ali poslije par metara se zaustavim i pomislim: ajd da ga pitam posto prodaje. (majmun). Vratim se nazad i pitam posto je?
On odmah ukljuci taj lijepi sony laptop pocevsi hvaliti kako je dobar itd. No mene je interesovala samo cijena. A cijena sitnica.
Pokusao sam smanjiti i prvo je rekao ok da bi se kasnije predomislio.
Posto nisam imao novca kod sebe predloze da odemo do prvog bank automata da izvadim novac.
I tako udjemo u auto (idiot) i uputimo se ka najblizem automatu. U autu smo malo caskali odakle smo i tako to.Oni su bili Englezi iz Skotske , bar po njihovoj prici. Pokusavali su nam jos prodati pricu da su na odmoru da njim treba love te zato prodaju stvari. Nisam povjerovao ni trenutka vec sam mislio da je roba mozda ukradena, i cak me na trenutak savjest zapekla sto mozda pomazem lopovima. (magarac). Jos sam stigao pomisliti kako cu eto obradovati moju dragu koja ima zelju da ima jedan laptop. Uz put su nam nudili i dvije kamere za neku sitnu cijenu. Samo da nas ne opljackaju pomislih (nesto pametno) ali nece valjda u po bijela dana a uz to smo dvojica.
Automat na kojem sam htio podici novac nije radio. Shit – pomislih (budala). Medjutim dok sam se okretao automat proradi i ja izvadim novac (imbecil).
Dodjemo nazad do auta a on vec spremno drzi torbu sa kompjuterom i dvije kamere koje je po svaku cijenu htio da nam uvali. Ja sam jos malo uspio smanjiti cijenu i dogovor je pao. On je zatvori torbu. Ja izbrojim novac da mi ne bi slucajono dao vise.(konj) i dam mu novac a on meni torbu.
Oni su zustro otisli i ostavili nas na ulici. Mom prijatelju je bilo nesto sumnjivo i kaze pogledaj da li su stavili i kablove za punjenje. Pomislim ako i nisu to nije tako skupo. (naivac)
Otvorim torbu kad tamo lijepo slozene dvije boce vode od litre i pol.
Doslo mi da kazem “dobro dosao u EU! majmune, idiote, magarce, budalo, imbecilu, konju i naivcino blesava!!!
Objavio grozni u 10. listopad 2005 13:48:00 | 12 komentara
