Grozni

Londonske price 52

Dan mrtvih

Juce me probudila neka glazba. Kad sam pogledao kroz prozor vidim 20-tak muskih u suknjama koji sviraju gajde. Naravno, to je bila skotska garda a razlog je dan pomena na sve poginule u ratovima za nasu nam dragu Veliku Britaniju.

To me podsjetilo da bi mogao napisati nesto o mom boravku na jugu koje sam ostao duzan nekim vjernim citaocima.

Prvo sam mislio da preskocim taj dio posto je to ipak nesto intimnije a i nema puno veze sa Londonom. Jedina veza je ta sto sam bio tamo te sedmice kad je bio dan mrtvih, kad se tamo podsjecalo svojih koji su se preselili na onaj svijet.

Tako sam ja bio na groblju da posjetim mjesto gdje su moji roditelji sahranjeni.

Obisao kucu u kojoj smo zivjeli, koja broji svoje zadnje dane.

Bio sam kod rodjaka koji je u bolnici i koji se nalazi bas na tom katu gdje je jednom davno meni netko tada blizak izvrsio samoubojstvo. U toj istoj bolnici se nalazila majka jedne nekadasnje prijateljice sa kojom nisam imao snage da se sretnem.

Obisao grad kojeg sve manje osjecam svojim.

Mozda sve to zvuci tragicno ali ja se nisam osjecao tako. Pre bi rekao da je to odslikavalo citav moj zivot gdje jedni dolaze drugi odlaze kao sto se mijenjaju godisnja doba a mi na to ne mozemo puno da uticemo.

Ostaje nam da to prihvatimo i da pokusamo te kratke trenutke sa nekim sto bolje iskoristiti.

Mislim da sam do kraja za tih tjedan dana iskoristio da budem sa svojim najblizima, njihovom djecom i unucima. Jos sam stigao na kratko da se vidim  sa nekoliko mojih dragih prijatelja.

Mozda bi trebalo reci nesto na kraju ali kraja nema sve se nastavlja u ovom ili onom obliku.

Objavio grozni u 14. studeni 2005 16:40:00 | 5 komentara

Londonske price 51

Metro

Zanimljivo je kako ne razmisljamo puno o onome sto svakodnevno imamo pred ocima i koristimo. Tako je i sa besplatnim novinama Metro koje mozete pokupiti na svakoj podzemnoj stanici u Londonu.Ali samo ujutro posto su vec oko devet sve razgrabljene. A subotom i nedjeljom ne izlaze.

Te besplatne novine dnevno prelista skoro million citalaca (putnika) u Londonu, tocnije 962 000 po njihovim informacijama.

Ne znam gdje je prvo nastao Metro ovdje ili u Svedskoj ili po nekim informacijama su se udruzili Svedski i Engleski Metro u jednu kompaniju i sad ih mozete naci u vise evropskih gradova..

Ideja je jednostavna i uspjesna. Novine su besplatne a oni zaradjuju novac prodajom oglasa u novinama. Tu su sture informacije o najnovijim dogadajima bez suvisnih komentara, TV program, horoskop, Su doku (kojeg obavezno rijesavam) , dogadjaji u gradu itd itd..Naravno tu su i oglasi.

Objavio grozni u 11. studeni 2005 17:43:00 | 2 komentara

Londonske price 50

Budimpesta

Iz Londona vam do Budimpeste treba nekih dva sata leta ili otprilike 4 krunice.(ovo zbog straha od letenja) A naj jeftinije karte koje sam ja nasao su bile £80 za povratnu kartu.

Budimpesta nas docekala sa lijepim suncanim jesenjim danom a takvo vrijeme se odrzalo do narednog dana kad smo nastavili put dalje.

Odmah na aerodromu smo kupili Budapest card za 48 sati sa kojom mozete da koristite sav prevoz u gradu a plus toga imate popuste za muzeje, ulaznice itd itd.

Ta karta staje nekih £14.

Posto smo imali tu kartu sjeli smou lokalni autobus koji je trebao da nas odnese do prve podzemne stanice. Autobus je stenjao i brundao ali smo ipak stigli poslije jedno 15 minuta voznje.

Mislio sam da su Londonske podzemne stanice najprljavije na svijetu ali sam se uvjerio da ima i gorih. No one u centru Budimpeste su bolje a neke su i nedavno renovirane. Inace je raj za svercere posto nema nikakve kontrole ni kad ulazis ni kad izlazis iz stanice. Postoje samo povremene kontrole a mi smo sreli jednu za ta dva dana.

Hotel Ibis, gdje smo odsjeli je solidan. Nista posebno ali dovoljno dobro za cijenu od nekih £25 po danu. Uz to je lociran pored podzemne tako da vam je sve dostupno.

Posto smo ostavili stvari u hotelu odmah smo se dali u razgledanje grada.

Poceli smo od Vaci ulice, najpoznatije shoping ulice u gradu. Sva sreca pa je bila nedjelja pa su trgovine bile zatvorene.

Pjeske smo presli preko Lanc Hid (lancani most) najljepseg mosta u gradu i popeli se gore na Budim. Odakle se pruza lijep pogled na Pestanski dio grada.

Za one koji nisu upuceni Budimpesta je ustvari sastavljena od dva dijela Budima i Peste. Zato se i zove Budimpesta. Budim je na brdu dok je Pesta sa lijeve strane Dunava na cijoj strani je i centar grada.

Na Budimu poslije razgledanja tamosnje crkve i zidina smo otisli u jedan restoran na riblji paprikas. Restoran se zove Red Devil ali pored tog zvucnog imena i zanimljivog enterijera zgodnog za sataniste, hrana i nije bila nesto specijalno.

Nazad smo se uputili tramvajem da bi pjesice obisli oko krasnog parlamenta koji je najveci u svijetu. Za jednu stopu (ili metar , nisam siguran) je veci od ovog naseg londonskog parlamenta.

Na trgu u centru smo morali da cekamo u redu da bi usli u poslasticarnicu. To je valjda jedina poslasticara u svijetu gdje ljudi stoje u redu da bi usli unutra. Poslasticara nije tako ni mala ima sigurno negdje oko 50 stolova ali je najpoznatija u gradu. Tu cete uglavnom naci samo turiste tako da ce te prije cuti talijanski, njemacki i engleski nego madjarski.

Od svih onih kolaca koji vas mame ja sam pojeo dobos tortu po kojoj su oni poznati.

Poslije toga smo se dali u potragu za nekim kaficem. Prvo smo naletjeli na Katedralu koju nismo mogli zaobici a da je ne pogledamo.

Jedna djevojka koja je doista znala engleski,( inace svi kazu da znaju engleski ali kad ih nesto pitate, oni se raspricaju na madjarskom.) nas je uputila ka dijelu grada gdje bi trebalo biti kafica.

Nasli smo jedan simpa kafic sa dobrom glazbom. Posto je bila nedjelja nije bilo guzve u gradu a sto je meni i odgovaralo.

Jedino mi nije odgovaralo kad sam krenuo u toalet. Na jednim vratima je pisalo nesto “Ferfei” a na drugima “Noi”. I sad ti pogodi koji je pravi.

Ja sam isao na eci peci pec i usao u ferfei. Kad sam vidio podignut poklopac na solji znao sam da sam u pravom toaletu. Da nisam, sigurno bi netko vec vrisnuo do tada.

Slijedeci dan smo imali u planu obici jos neke znamenitosti grada ali ja sam napravio opet gresku ne poslusavsi moju dragu.

Umjesto da ostavimo stvari u hotelu, kao sto je ona rekla, ja sam rekao bolje da ponesemo na zeljeznicku i tamo ostavimo u garderobu, da se ne bi morali vracati nazad.

Medjutim stanica sa koje smo trebali da krenemo je stanica koja nije renovirana od kad je napravljena tamo neke 1700 i neke godine. Kad sam je vidio mislio sam da je neki zapusten muzej. Cak su i vlakovi tako izgledali.

Ajd dobro idemo do Keletija – pomislim ja. Keleti je njihova najveca stanica nedaleko od ove Josefvaros sa koje smo mi trebali ici.

No ni Keleti nije u nista boljem stanju ali nju su odlucili da renoviraju tako da ni na njoj garderobe za ostaviti stvari nema.Tu sam se totalno razocarao u Budimpestu koja kao jedna metropola jedne evropske zemlje nema garderobu na stanici.

Tako sam ja to prepodne vukarao nase kofere po gradu uz “veselo” cavrljanje na uho moje drage. Sve u stilu –“jesam ti rekla”, “sa tobom vise nikad na put” itd itd.

Sva sreca da je sunce sijalo i bilo je toliko jako da se cak uspjelo probiti kroz prljave prozore vagona na nasem putu za jug.

Objavio grozni u 9. studeni 2005 16:35:00 | 4 komentara