Postovi
Londonske price 3
Trazenje posla
Ako vec imate stan u Londonu (makar i kod psihopate) onda ga necim treba i platiti, sto znaci da vam ne preostaje drugo nego naci posao.
Posla ima kao u prici. Otvorite li bilo koje novine ili internet stranicu koja oglasava poslove naci cete na tisuce oglasa za posao u Londonu. Ali ima jedna zaskoljica, posao nije za vas. Da bi dobili posao morate imati srece (koje nikad nisam imao dovoljno, il mi se samo tako cini), poznastva ( kad ste novi ni na to se ne mozete osloniti) ili znanje kako pronaci posao, a to je vec prava nauka.
Sa diplomom magistra u IT, visom ekonomskom, srednjom tehnickom i srednjom za medije mislio sam da imam neke sanse.
Odmah sam se bacio na posao to jest trazenje posla. Prvi dan sam se prijavio na njihov jobcentar (drzavni zavod za zaposlavanje). Drugi dan sam dobio ponudu od moje Landlady da joj pomognem u basti za £5 na sat. (Sta ona misli da cu joj ja kopati bastu, pa ja imam diplomu magistra, ej!!)
Treci dan sam nazvao neki broj iz novina koji su nudili dobru pocetnu placu za one koji hoce da rade u IT. Iskustvo nije bilo ni potrebno samo zelja za ucenjem.
- Hello
- Hello
- I name xxxxx and I saw you advisement in newspaper.
- O yeaaa can you tell me something about you?
- I very good worker and I know IT and have lot of experience and bla bla bla.
- Are you interested to learn?
- Of course (30 godina sam proveo u skoli to i najbolje znam, pomislih ja)
- Ok I se you are good candidat., (citaj tuljan) Can you come to interview on Saturday.
- Of course
- Se you than, bye bye
- Bye bye
U slobodnom prijevodu: Hoces posao? Hocu. Ok dodji na razgovor.
Zar je tako lako dobiti posao !! easy peasy.
I skockam ti se ja u odijelo, sjednem na train i stignem tamo sat vremena prije zakazanog vremena. Jeste da je malo cudno bilo da su me zvali na interviju u subotu ali mora da su jako zauzeti pa moraju intervijue raditi subotom.
Posto sam stigao ranije jos sam stigao da odem na kavu. Cak sam i kolac kupio posto cu uskoro zaradjivati dovoljno, zar ne?
Kad me je iz cekaonice pozvala u ured od uzbudjena sam skoro pao u nesvjest. No pribrao sam se i malo zacudjeno pogledao u momka koji je pozvan zajdno samnom u ured.
Cura je objasnila da nas je pozvala obojicu i da smo jednom drugom konkurencija za posao. Odmah sam ga mrko pogledao i rekao da ja njega nikad ne bi primio kad se ne zna lijepo obuci a ni carape mu se ne slazu sa tom demodiranom koznom jaknom. Uz to se nije ni obrijao itd itd.
Onda nam je ona objasnila da nam garantuje posao ali prvo moramo proci neki test znanja, zatim par mjeseci tecaj da bi dobili sertifikaciju i poslije toga posao. Ali taj tecaj moramo sami da platimo a cijena sitnica, nekih £2500. Poslije toga jos jedan tecaj za koji nije ni rekla cijenu i onda ako Bog da, posao.
Tu su nama proradili klikeri. Oni uzimaju novac tuljanima koji su njim spremni platiti u nadi da ce dobiti posao. Jeste da sam sisao veslo al more bas nisam popio.
Iz kurtoazije smo uradili i onaj test znanja koji se sastojao iz pitanja tipa: koji je glavni grad Engleske i kolikoje 20 + 20 na sto sam hladno odgovorio 400 posto 2+2 je 4 i jos dodas one dvije nule.
Na putu do stanice sam se izvinjavao tipu za one carape i jaknu sve u nadi da me ne gurne pod train. No tip je bio dobricina i da pijem sigurno bi se nas dvojica zajedno opili taj dan. Ovako smo se samo izjadali jedno drugom i pozeljeli srecu jedno drugom.
Poslije desetak dana sam video da od IT posla pa sam se bacio u trazenje posla negdje u uredu. Uz put sam poceo malo prckati po basti, ne da mi trabala lova vec cisto onako iz zadovoljstva i zbog svjezeg Londonskog zraka.
Od vlasnika skole gdje sam pohadjao nastavu engleskog, koji je inace pricao perfekt hrvatski, sam poslije nekoliko piva i klecanja na koljenima dobio posao. Dva sata dnevno sam djelio letke njegove skole ispred drugih njemu konkuretskih skola. Jeste da su me isti pojurili par puta ali £5 na sat je ipak nesto.
Tako sam poslije mjesec dana vec imao dva posla.
No ni moji skolski prijatelji nisu bili bolje srece. Italijan (pravnik) nezaposlen, imao je privremeni posao peraca posudja. Francuskinja (fakultet drustvenih nauka) nezaposlena. Kolumbijac (profesor povijesti) konobar. Peruanka (zubar) cistacica.
Trazenje posla sam kobinovao sa skolom, vrtom, dijelenjem letaka i razgledanjem znamenitosti Londona.
Posto sam se uvijek bojao da ne zakasnim na neki interviju stizao bi pola do sat vremena ranije. Da bi prikratio vrijeme bi pogledao neku znamenitost u blizini.
Tako bi pogledao Big Ben otisao na interviju. Kad bi mi rekli da nisam dobio posao z onda bi na povratku nazad pljunuo na taj Big Ben i otisao kuci. Tako sam obeljezio sve znamenitosti Londona. (pretjerujem malo al bar da u prici ispadnem frajer)
Inace za bilo koji posao u Londonu vam je najvaznije iskustvo i to iz Londona. Ostala se ne fermaju bas puno osim ako niste jedini kandidat,plavusa sa big bubies, plemic plave krvi ili gazdin sin.
Ja sam posteno govorio da nemam iskustva za pranje posudja, posto sam sad vec poceo traziti i takve poslove.Moja diploma magistra tu nije nimalo pomagala.
Spas mi je donio moj ucitelj engleskog koji mi objasnio da jednostavno moram da lazem. Rekao je da napisem sto oni hoce da cuju i da ne spominjem nikakve skole ako se to ne trazi u oglasu. Onda sam napravio nekoliko CV. Jedan za IT experta , jedan za IT tehnicara, pa za administratora i na kraju jedan za recepcionara u hotelu.
Ovaj zadnji je i upalio. Pozvali su me na interviju za recepcionara, posto sam napisao da sam u Svedskoj godinama radio taj posao. Kad sam rekao da bi rado radio nocnu smjenu (da bi imao vremena za skolu i trazenje drugog posla) rekla mi je da dodjem na razgovor kod sefa za nocne porter-e (nosac kofera). Poslije par dana me on pozvao na interviju i glatko sam prosao posto se on sam raspricao a mene nije nista ni pitao. Treci interviju za isti posao sam obavio kod zene iz HR (human resource) (a ja mislio da je iz hrvatske) kojoj sam na pitanja odgovorio pricom onog sefa. Cetvrti interviju je bio kod general managera i vec sam se pitao kad cu stici na interviju kod Tony Blair-a kad su me nazvali i rekli da mogu poceti raditi.
A kako je raditi o tome u nekom iducem tekstu.
Objavio grozni u 31. ožujak 2005 21:41:00 | 3 komentara
Londonske price 2
Stanovi
Naci stan u Londonu je jednostavno, naravno ako imate novca. Bas se izdaje jedan dvosoban preko puta Herrodsa za nekih 1500 eura ….tjedno. Za nas obicne smrtnike je vec druga prica. Svi hoce stan koji je lijep, jeftin i u centru grada, a to ne moze. Onda vam preostaje da potrazite stan malo dalje od centra. Brixton izbjegavajte po mogucstvu posto tamo ni policija ne zalazi. Zato je i poceo rat u Iraku sto britanska vojska nije htjela da se bakce sa Brikstonom
Jug je kao i svugdje, sto juznije to tuznije, a tamo je i onaj Brixton. Ako ste daleko od centra onda vam se ni ne isplati placat stan posto svakako tih par sati sto ne radite provedete u train (a to sam vam prosli put rekao sto znaci a o njemu cemo u posebnom poglavlju o.p.).
Ja sam imao srece sa prvim stanom , to jest sobom posto o stanu mogu samo sanjati. Nasao sam sobu u Fulhamu (ako necete da se vidi da ste novi onda citajte fulam) po istina visokoj cijeni od nekih ali je zato Landlady ( i ovo sam vam vec rekao da znaci stanodavka) bila psihopata. Postalo mi je jasno odakle je Hitchcock dobijao inspiraciju za njegove filmove. Ja sam se osjecao kao da sam u glavnoj ulozi i strogo sam zakljucavao kupatilo. Sobu nisam mogao posto je doticna skinula kljucaonic sa svih vrata (pitam se zasto)
Pobjegao sam , slomljenih zivaca, glavom bez obzira poslije mjesec dana.
Utociste sam nasao kod jednog „naseg“ koji je imao praznu sobu. Njegova landlady je bila bolja. Nije bila psihopata ali je bazdila na cigare i alkohol, sto je poslije psihopate cak djelovalo umirujuce.
Nasi kao nasi, i gdje ces bolje nego nase. I poslije pola godine smo se lijepo razisli i ja se iselio uz spominjanje vec one spomenute moje familije.
Sad zivim opet sa “nasom” i bas nam je lijepo jer se ne susrecemo cesto a nemamo ni razloga posto se svakako ocima ne mozemo vidjet.
Od prvog iduceg mjeseca trazim novi stan i mogu samo reci: Boze pomozi!!!
Objavio grozni u 29. ožujak 2005 11:45:00 | 0 komentara
Londonske price 1
Wellcome to London
Areodrom Stensted 09.03.2004 vreme negdje oko 11 am. Ovo a.m. i p.m. me uvijek zbunjivalo. Narocito ovo drugo posto se zna sto znaci kad kod nas nekog posaljes u p.m. Svakako se ne misli na post meredian kao u Engleskoj.
Izasao sam iz aviona ryanair-a. To je ona kompanija sa kojom kad idete platite vise za kojekakve taxe nego za samu kartu. Ali vam zato sve drugo naplate, kao na primjer extra prtljagu koju su meni naplatili nekih £40 funti. Za malu torbicu od 65kg.
Ako imate tu srecu pa imate Svedsku putovnicu kao ja onda vas na carini niti ne udostoje pogledom. Sasvim je drugacije kad se ide sa Hrvatskom ili ti nedaj boze Jugoslovenskom putovnicom. Onda se osjecate nekako vaznim kad vas pitaju za sve i svasta pa cak za obitelj i rodjake. Tu istu obitelj vam spominju i oni iza vas koji zbog vas moraju cekati u redu.
No nekako sam se uz pomoc raznih strijelica uspio docepati stanice gdje je cekao train (tako se kaze u Engleskoj vlak o.p.). Pitam se da li ovo o.p. u tekstovima znaci ovo pamti ili opaska pisca.
Sjeo sam sav ponosan sa kartom u ruci u taj isti train cekajuci polazak za London.
Na njemacke turiste pored mene, koji su zderali pivo i vikali zeig hail, se nisam ni obracao, ta ne mogu oni meni pokvariti moj prvi dan u novoj drzavi. Jeste da i nije bas tako nova kao one nase tamo ali za mene je nova i nevina. Ta bas nije tako nevina pokazace se kasnije.
Kroz vrata vagona je uletio, u stilu serifa iz kaubojskih filmova opasan nekim uredjajima kao pistoljima, kondukter u obliku crnca. Povikao je na cistom engleskom : Tickets please (karte molim o.p). E dobices je u 3 p.m. tek sam je kupio, pomislih ja. Ali nije je uzeo sreca njegova, samo je probusio rupu kao sto to oni imaju obicaj raditi.
Poslije jedno dvadeset minuta putovanja kroz zivopisan, prljav prigradski dio sjevernog londona trabalo preci na tube (tube je izraz za podzemnu zeljeznicu a a zvanizni naziv je underground, o.p.) na Tottenham Hale. Da li je tu negdje i stadion Tottenhema pitao sam se. No moje misli su se vise zaokupile masinom koja daje karte. Na koji sistem tko bi to znao!
Pitao sam na nekom tamo salteru da mi proda kartu i on mi je na lijepom Engleskom (barem mislim da je bio Engleski) objasnio nesto. Sta tko ce ga znati. Na kraju mi je ipak otvorio neka vratasca i pustio me da se spustim pokretnim stepenistem do tuba. Za one koji slabo pamte da ponovim tube je podzemna zeljeznica.
Poslije sam se drndao sa mojim koferima kroz te njihove podzemne kanale mijenjajuci par linija razlicitih boja od crne, crvene do zelene, e sto me majka rodi daltonistom, da bi opet na svjetlo dana izasao na Putny Bridge stanici. Kojim sa putem isao mozete i sami pogledati na internetu da sad ne ulazim u sve detalje.
Tu sam nazvao moju novu Landlady (stanodavku) koja je trebala doci po mene autom.
Cekajuci na nju cvrsto sam drzao moje kofere uza se. Svi tipovi oko mene su mi izgledali nekako sumnjivi. Ej to je London a tu se, kako sam citao i gledao u nekim filmovima, svasta dogadja. O tim dogadjajima ce mo iduci put. Naravno ako imao inspiracije.
Objavio grozni u 28. ožujak 2005 15:17:00 | 0 komentara
