Grozni

Zrcalo

Danas su sva zrcala na koje sam naisao bila pokvarena. Ni na jednom nisam uspio namjestiti frizuru kako treba.

Objavio grozni u 30. ožujak 2007 10:37:00 | 0 komentara

Suti trpi i pati - stip

Stip je kao sto znate i ime grada za kojeg smo mi vojnici u tom gradu tamo nekih 80 govorili da je to skracenica od suti trpi i pati.
Ako nista drugo dovoljno nam je patnja bila ta sto nam je komandir kasarne bio tada jos pukovnik, Blagoje Adzic koji ce kasnije biti nacelinik generalstaba JNA za vrijeme rata.
Zasto pisem o vojsci ne znam ni sam. Jednostavno sam se sjetio kako je tamo bilo.
Pocev od frrrrrrrrrrr uzvika sa kojim su nas docekali stariji vojnici. Sto je znacilo da smo fazani. Mada mi to nikad nije bilo jasno, a nisam ni razmisljao zasto bas fazani i gusteri.
Gusteri jos nekako jer smo svaku priliku koristili da se kao gusteri izvalimo negdje na suncu. A sunca u makedoniji ima i to dosta.
Pored sunca ima i puno grozdja i lubenica kojih smo se prezderavali za male novce.
Uz to najbolje crno vino koje sam popio u zivotu je bilo tamo. I to na nekoj vjezbi gdje sam otisao po vodu na bunar ispred neke soske kuce. Neka zena je izasla napolje i tako smo poceli razgovor. Rekal mi je da je i njen sin u vojsci te me ponudila vinom.
I to vino nikad necu zaboraviti mada ja i ne pijem bas alkohol ali ovo je bilo nezaboravno.
Prvo sto naucis u vojsci je da ne treba razmisljati, samo slusaj i radi sto ti se kaze. Ne raspravljaj se pa makar to bila najveca glupost koju moras da uradis.
Druga stvar je da se ne guras ni u prve ni u zadnje redove , najbolje je da te nitko ne vidi i ne cuje.
Zbog vojske sam zamrzio jednu poznatu stvar od Santane jer je sa tom pjesmom svako jutro pocinjala jutarnja gimnastika. Na kraju sam nasao sistem kako da izbjegnem tu dosadnu gimanstiku. Ujutro se ne bi namjerno obrijao tako da bi me dezurni vracao nazad na brijanje, taman dovoljno da propustim gimnastiku.
Inace fizicki i nisam nesto tesko radio osim sto me zakacilo par vjezbi gdje sam morao da pjesacim desetak kilometara sa opremom od nekih 40kg tezine. Poslije toga su mi i tabane i ramena bila u ranama. Ali to je ujedno bio dobar test da vidis sto mozes da izdrzis.
Pored toga sam bio par sedmica na skijanju u Osogovskim planinama negdje na granici sa Bugarskom i na onim starim Elanovim skijama sa sajlom kao vez se i nije bas dalo nesto nauciti skijati ali sam tamo zavolio skijanje i boravak u planini.
Tamo sam skoro ubio jednog na strazi. Ustvari trebao sam da sam se strikno drzao pravila ali sva sreca da nisam jer je tip bio malo pijan i nije ni shvatio da sam ja strazar.
Jos jedna ruzna scena je bila kad su nekom vojniku citali kaznu zatvora ispred svih vojnika kasarne postrojenih na pisti. I tip je otrcao do prve zgrade razbio staklo na vratima i pokusao sebi prerezati zile.
U takvim trenucima sam mrzio uniformu vise nego obicno a i inace sam je mrzio iz dna duse.
narocito su me nervirale ulizice, grebatori i sitne duse koje su svoje male ovlasti koristili da lijece svoje komplekse.
Pored svega toga bilo je i nezaboravnih prijateljstava i sve u svemu jedna zivotna skola koja je mozda i nepotrebna ali nije nekorisna.

Objavio grozni u 28. ožujak 2007 11:58:00 | 0 komentara

Rob

Velike oci pune straha su gledale iz kozne fotelje u policijskoj stanici. Od njih se mrsavo tijelo jedva vidjelo.
-Koliko ti je godina? - pitao ga je sluzbenik.
-12
-Zasto si dosao u Yemen?
-Doveo me jedan covjek da prosim.
-Ti si htio da prosis?
-Ne ali me je istukao pa sam morao da prosim.
-Gdje si prosio?
-Na parkingu od sutona do svanuca.
-Gdje su ti roditelji.
-Mama je preminula a tata je u zatvoru.

Samo jedna prica od milion djece koji su u robstvu u svijetu.
Drugog djecaka od 12 godina su u africi ispred kamera prodali za 20£ ribaru koji ih koristi u ribolovu. Djecaci sanjaju o skoli i roditeljima koje mozda nikad nece vidjeti. Rade po citav dan na camcu iz kojeg moraju da iskacu i rone da bi otkacili mrezu kada zapne za dno.
Treci djecak u juznoj americi svakog dana sa svojim vrsnjacima odlazi u rudnik gdje razbija kamenje u potrazi za zlatom.
Djevojcica od 13 godina koja je spasena iz bordela gdje je bila prodavana.
Djeca u Indiji koja po 12 sati dnevno prisivaju ukrase na tkanine.
Samo jedna prica bi bila previse a ima ih na milione.

Objavio grozni u 27. ožujak 2007 12:25:00 | 2 komentara

Pula, tamo neke ....

Moj prijatelj Duke i ja smo odlucili da idemo negdje na more. Odlucili smo se da kupimo kartu do Pule pa cemo da vidimo gdje cemo stici.
U to vrijeme nisu postojale kreditne kartice tako da smo novac stavili na zajednicki racun na posti. Ako se sjecate onih plavih stednih knjizica poste.
Krenuli smo vecernjim vlakom. U Somboru su ispred naseg kupea sjla dva tipa pijanih ko letve. Svakih par minuta su imali slijedecu konverzaciju.
A gdje cemo mi - bi pitao prvi.
Onda bi oba u glas rekli - Na moooooooooorrrrrreeeeee.
Mi smo osjecali isto - na mooooorrrreeeee.
Od Zagreba smo se vozili sa nekim drustvom iz Bosne. Bili su nasih godina i jedan od njih je imao gitaru tako da bila zurka cijelim putem. Ta gitara je kruzila medju njima jer su izgleda svi znali svirati. Isto tako je kruzio i neki slamnati sesir sa glave na glavu.
Sve dok nije zavrsio na Dukeovoj glavi koju je on gurnuo kroz prozor. U tom trenutku se vlak nesto zadrmao i sesir je skoncao pod metalnim tockovima vlaka.
Sva sreca Dukeu nisu nista rekli samo su ga malo tuzno pogledali zbog izgubljenog sesira. A poslije su tjerali vlasnika da svira i pjeva starogradsku pjesmu sa refrenom "sesir moj, sesir moj, u mene se zagledale sve zene".
Mislim da je sesir, i eventulane osveta, bio jedan od razoga zasto nismo sa njima otisli do Rovinja gdje su se oni uputili. Drugi razlog su bile dvije mladjane curice koje su isle za Pulu i kojima smo se i mi prikljucili.
No vec na stanici u Puli smo se razisli, one su otisle negdje juznije a mi se uputili da trazimo kamp.
Sa sobom smo imali samo vrece za spavanje.
U kampu stoji u Puli gdje smo stigli smo sreli neke iz nasg grada koje je Duke poznavao tako da smo kod njih ostavili ranceve i bacili se u more.
Prvo vece smo odlucili spavati na plazi. Tanke vrece na kamenju bez jastuka i nije bas neko ugodno mejsto za spavanje ali sam iapk uspi zaspati.
U neko doba noci me prvo probudio neko ko je uperio baterijsku lampu u moje lice. Nije mi se dalo da ga pitam koji ocin hoce vec sam se okrenuo na drugu stranu a tip je valjda otisao. Drugo budjenje je bilo tako sto sam cuo neko zubirenje vode. Pogledao sam kad tamo neki pijani tip nasao da vrsi nuzdu bas iznad nasih glava.
Ujutro skroz izlomljeni smo ipak odlucili da trazimo neku sobu.
Moj veliki nos je nanjusio jednu praznu sobu stotinjak metara od kampa. Soba sa dva kreveta i bijelim plahtama, pravi raj poslije kamenjara.
Dane smo uglavno provodili u kampu i na plazi. Tu smo se obicno kartali sa nekim tipovima, sinovima nekih filmasa iz Crne Gore.
Navece bi isli do Pulske arene, jer je u to vrijeme bas bio Pulski festival.
Jedno vece smo uspjeli preskociti ogradu i uvuci se na predstavu. Ja sam se pri tom zakacio japankom za ogradu i nabio na siljak stopalo.
Ranu sam brzo zaboravio kad se na platnu pojavila Tanja Boskovic u filmu Balkan Expres.
A sama glumica je sjedjela par redova dalje od nas.
Navece bi isli u neku diskoteku na Verudi (ako se dobro sjecam da se tako zove hotelski kompleks).
U taj disko je zalazio i Sven Usic tadasnji igrac Cibone a sreli smo i bracu vranesevic iz Labaratorije Zvuka iz Novog Sada.
Pored svih tih poznatih licnosti i nismo imali bas neke sanse kod cura.
Negdje oko dva ujutro bi se razocarani vracali pjeske tih nekoliko kilometara do nase sobe.
Ja bi isao naprijed zurnim korakom sve misleci da ce me Duke pratiti ali bi morao zastajati jer on nije imao namjeru zuriti.
I onda bi tako, ja visok, strkljast i krakat isao ispred njega a on nizi i okrugliji sa rukovima u dzepu isao iza mene.
Otprilike kao Don Kihot i Sanco Panca.
I dok bi ja filozofirao i razglabao on bi sutkao kamencice i fucka neku pjesmicu.
jendom sa se zaustavio i pitao - Jel ti mene slusas uopce?
Ne - hladno je odgovorio.
Pa ustvari i nema veze bitno je da ja kazem ono sto mislim.
I nastavili smo dalje, ja pet koraka isprjede a on iza.
jednom smo i stopirali i sto nam je neki kombi i pokazao da mzoemo da udjemo nazad.
Kad mso u mraku vidjeli puno nekih nogu i ruku ipka smo se zahvalili i nastavili pjeske.
Ljetovanje kao i svako brzo prodje tako da je i dan povratka brzo dosao. Barem za mene.
Duke je odlucio ostati jos koji dan dok sam ja zurio kuci.
NJemu sam ostavio lovu koju sam imao a ja sam trebao na putu do stanice izaditi drugu za put kuci.
U dzepu sam imao 8 dinara i kartu za nazad.
Na posti me cekalo iznenadjenje. Zatvoreno zbog praznika. Mislim da je bio dan ustanka.
I tako sjedoh ja u vlak sto bi rekao Djole "i gladan i zedan i pitam se kud sam i kreno".
Odmah je odao kondukter i pitao za rezervaciju koju ja naravno nisam imao.
I koliko kosta rezervacija pitah ja.
7 dinara - kaze on.
I tuznog srca mu dam tih 7 dinara.
Moji saputnici u kupeu su poslije izvjesnog vremena odlucili da prave gozbu. izvadili su peceno pile, kobasice, pastete, paradajz, paprike i sve ono sto je meni tjeralo sline na usta.
Ponudili su i mene a ja kao fini rekao- ne hvala nisam gladan.
Poslije treceg puta sam ipak prihvatio jedan zalogaj kojeg sam slistio svjetlosnom brzinom.
Nadam se da mi stomak nije krcao dok sam spavao a kad sam se probudio vec sam bio na stanici u svom gradu.
Izasao sam iz vlaka i osjetio potrebu za toaletom.
Socijalni slucaj na vratima wc rekao mi: dva dinara druze.
E zao mi je imam samo jedan - odgovorio sam i otisao dalje.

Objavio grozni u 21. ožujak 2007 11:38:00 | 2 komentara

Ruska posla

Izgleda da je Putin odlucio da vrati nazad dio onoga sto je pokradeno tokom godina kad su Abramovic i ostali pokupovali sve sto je vredjelo u Rusiji.
Sada to preuzima Putin na ovaj ili onaj nacin.
I postavlja se pitanje da li je to dobro ili nije?
Mozda je bolje da je u drzavnim rukama sav taj kapital da se ne bi prebacivao van zemlje a narod ostao kratkih rukava.
Sa druge strane kako ce to uticati na druge investitore u Rusiji i da li rusija moze da zivi dobro bez stranih investitora.
Da li se vraca doba diktature. Delimicno se vec vratila jer je vec dosta neovisnih novinara dalo svoj zivot za slobodu rijeci.
A posto je zemlja toliko velika i mocna sto se tice resursa, narocito gasa i nafte o kojoj ovisi Evropa bice zanimljivo pratiti ravoj dogadjaja u Ruskim poslovima.

Objavio grozni u 20. ožujak 2007 13:28:00 | 0 komentara

Pilule za lilule

Pronasli su sredstvo kojima se moze regulirati pigmentacija u kozi.
Popijete jednu pilulu i sutra dan imate tamnu kozu i tamne oci. Ili popijete drugu i koza vam postane svijetla.
Prije nego krenete na more popijete pilulu i ne morate se stidjeti prvih dana sto ste blijedi kao sir.
kazu da ovo sredstvo nema nikakve stetne poslijedice. Ne fizicke ali pitanje je da li ce imati psihicke posljedice.
Narocito kad se okrenete ujutro da poljubite zanosnu plavusu koju ste osvojili prethodno vece na nekoj festi i umjesto nje ugledate crnca, trensvesistu.
Jos kad bi pronasli pilule kako ostati pametniji to bi vec bilo nesto.

Objavio grozni u 19. ožujak 2007 12:49:00 | 1 komentara

Srdjan Aleksic

Prekljuce sam procitao tekst na B92 u kojem se spominjao dokumentarac koji je dan ranije prikazala RTS.

Tekst:

"Trebinje, Novi Sad -- RTS sinoć emitovao dokumentarni film posvećen Srđanu Aleksiću, koji je 1993. poginuo braneći sugrađanina Bošnjaka.

Na zalost ovakve price o pravim herojima rata tek sada izlaze na vidjelo dok je u to vrijeme taj isti RTS prikazivao dokumentarce o Jasenovcu, Islamskim teroristima i cetnike koji pozivaju na oruzje.

No bolje ikad nego nikad.

A Srdjanu zelim da pociva u miru ma gdje bio.

Prema rečima svedoka, Aleksića su ubili lokalni "četnici" pošto im se suprotstavio kada su hteli da ubiju njegovog poznanika Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja. Oni su tada nasrnuli na Aleksića i pretukli ga kundacima. On je 21. januara 1993. pao u komu, a podlegao povredama 27. januara. Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."
Sve se dešavalo blizu pijace i lokalne policijske stanice. Jedan od četiri napadača poginuo je nekoliko meseci kasnije na ratištu, a ostala trojica osuđena su na po dve godine i četiri meseca zatvora.
Profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka Čedomir Čupić rekao je u specijalnoj emisiji RTS-a da je takva presuda "sramna" i dodao da treba istražiti koji sudija je doneo takvu presudu, ko je bio tužilac i ko je istraživao slučaj.
Čupić je rekao da je Srđan Aleksić istinski heroj, dok su svi oni koji su optuženi za ratne zločine, a kriju se, zapravo kukavice.
Trebinjci su ranije izjavili da je Srđan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred opštine, "zgađen onim što se dešavalo na dubrovačkom ratištu", protestovao i bacio pušku.
U filmu su svedoci naveli i da je advokat osuđenih za ubisto na suđenju rekao: "Tako mu i treba kada je branio balije".
Srđan Aleksić imao je 27 godine kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.
Alen Glavović, koji danas živi u Švedskoj sa ženom i dvoje dece, svake godine posećuje Srđanov grob."

Objavio grozni u 16. ožujak 2007 21:16:00 | 3 komentara

Kill him, Kill him

Bogati dio Londona. Jedna od mnogih mirnih ulica sa kucama milionske vrijednosti.
Prvi prolecni dani su izmamili stolove ispred kafica za kojima sjede nasmjeseni ljudi zbog sunca koje ih grije i zbog ukusnog kapucina ispred njih.
Svijetle fasade kuca izgledaju jos svijetlije.
Na uglu stoji grupa tinejdzera, dvije curice i dva djecaka, koji su izgleda tek izasli iz oblizenj skole.
Pored njih prolazi djecak sa svojim psom.
- Hej tebi nije mjesto u ovom kvartu. -doviknu mu netko iz grupe.
Djecak ih je pogledao i nastavio dalje.
- Za kaznu ces dati ostaviti psa nama.
- Fuck off. - Odbrusio njim djecak nazad.
Grupa je krenula za njim.
On je potrcao a grupa za njim dok su djevojcice pocele vikati: KILL HIM, KILL HIM.
Jedan od djecaka je izvukao dugi noz na rasklapanje.
Ljudi su i dalje prolazili, i dalje su neki sjedeli ispred kafica i ispijali svoj popodnevni capuccino.
Djecak je pretrcao na drugu stranu ulice, pri tom ga je skoro pregazio auto.
Poslije jedno pedesetak metara mu se pas zapleo u noge. U tom trenutku ga je stigao onaj djecak sa nozem koji mu je zario u stomak.
Djecak je pao na plocnik zgrcen od bola. Pogledom je trazio pomoc. I onda je ugledao prvo prolecno sunce zbog kojeg je morao da zatvori oci.

(juce su u Londonu u sred bijela dana grupa tinejdzera jurili 16-godisnjaka sa povicima Kill him i na ocigled prolaznika ga izboli nozem. Pretostavlja se da su se svadjali oko psa)

Objavio grozni u 16. ožujak 2007 10:50:00 | 0 komentara

Taxi

Zuto svjetlo u tami je bilo sve blize i blize.
Zaustavilo se na metar ispred njega. Bacena cigareta, napola izgorena, je zacvrcala u dodiru sa snijegom.
Kad je otvorio vrata zapljusnula ga je toplina koja je navirala iz taxija. Utonuo je u zadnje sjedalo. Vozac taxija ga je pogledao i cekajuci da mu se kaze adresa gdje treba da vozi.
Ne znam odgovorio je, samo vozi mjesto gdje idem i nije vazno za ovu pricu.
Iz zvucnika su se culi tonovi nekog tuznog finskog tanga.
Svoju pijanu glavu je zabacio preko sjedala. Kroz zadnji prozor je mogao vidjeti kristalno jasno nebo posuto zvijezdama nasuprot zivotu posutom trnjem.
Gledao je dalje i smisljao svoju pricu.

Objavio grozni u 15. ožujak 2007 13:03:00 | 0 komentara

Fresh Les

Englezima nedostaju lesevi!
Koja vijest, koja morbidna vijest.
Odmah se namece nekoliko isto tako morbidnih odgovora. Mozda da ih uvoze iz Iraka gdje ih proizvode oni sami.
Ili da ih uvezu iz Bosne gdje je EU sa njima zajedno ostavio 7000 samo u Srebrenici.
Mozda bi trebao osnovati firmu za uvoz leseva.
Stavio bi oglas "kupujemo leseve, po mogucstvu svjeze i sa svim dijelovima, za one sa zlatnim zubima placamo nesto vecu cijenu, kontakt -Fresh lesh"

Druga zanimljiva vijest je bila juce da Lambard igrac Chelsea je rezigniran jer mu klub jos nije ponudi produzetak ugovora i povecanje place na najmanje £150,000 tjedno sto je nekih 200 i kusur tisuca eura tjedno.
Njego suigrac Terry ocekuje isto takvu placu i malo vecu sa klauzulom da u svakom trenutku bude najvise placen igrac Chelsea.
I ja sam rezigniran sto njim odmah nisu udovoljilji zahtjevima pa da sa svojih 250 tisuca eura tjedno mogu na miru igrat dalje nogomet.
Ako njim ne udovolje razmisljam da prestanem navijati na njih i onda ce da propadnu skroz.

Objavio grozni u 14. ožujak 2007 11:08:00 | 1 komentara

Camden

Opet ja na Camdenu poslije duzeg vremena.
Krenuli smo Zapovjednik ja i njen PMS. Ne bas najbolja kombinacija.
A tako je i krenulo karta mi istekla a ja kupio tek od sutra mjesecnu pa se morao vracati nazad i sva sreca zamijenili mi za danas.
Pa onda podzemne ne rade pa se drndaj po busevima preko krajeva Londona koje prvi put vidim.
Sva sreca dan je bio lijep i suncan tako da se ni PMS nije precesto bunio.
A Camden je uvijek pun ljudi a narocito kad je vikend i kad je ovako suncan dan.
Kao sto znate to je velika rekao bi pijaca gdje se moze naci sve od igle do lokomotive.
Ja sam si htio kupiti jednu kapu, pa jedne super tenisice, pa kosulju na kojoj pise Psihijtrija alkatraza, pa drugu sa natpisom "ja sam van pameti dolazim za pet minuta" pa na drugoj "blowjob is better den no job". Drogu nisam htio htio kupovati mada sam sinoc vidio neku baku na tv koj aima 70 godina koja pravi pitu sa kanabisom koju jede sa svojim prijateljicama koje su jos starije od nje.
Zapovjednik je uspjela da kupi sebi cipele koje nisu bile tako niskupe a izgledaju dobro.
Ta kupovinaje malo smirila onu trecu osobu, PMS.
Poslije smo jos bili malo i u Hamsted parku koji bi trebalo opet posjetiti jer smo sad obisli samo u jednom malom dijelu.
I nazad smo se opet vozili okolo naokolo tako da sam opet vidio djelova grada gdje nikad nisam zalazio.
A sad idem da stavim cepice u uho da vise ne slusam kako su dobro cipele a i da mi onaj PMS ne iscuri iz usiju. 

Objavio grozni u 10. ožujak 2007 21:23:00 | 0 komentara

3 godine

Evo danas se navrsava tocno tri godine kako sam doselio u London.
I eto jos sam tu.
Mozda bi trebalo sumirati ove tri godine da vidim sto sam dobio sto nisam.
Nisam ocekivao da cu sresti Zapovdjenika i to je najveci plus ovog dolaska.
Mislio sam da cu raditi neki bolji posao nego sto radim tako da mi se tu nisu ostvarili ciljevi do sad.
Jezik jos uvijek ne znam onako kako bi volio.
Sad mogu reci da donekle poznajem ovaj grad mada imam jos puno toga da vidim.
Pitam se kad bi otisao da li bi mi nedostajao.
Kad pomislim nema svatko u zivotu priliku da prolazi pored Big Bena, London Eya itd itd ako to nekom znaci.
U svakodnevnom izvotu meni to ne znaci jer covjek ovdje misli kao i svi drugi ljudi na svijetu na svoj posao, kucu, planove itd itd a ne na zgrade pored kojih prolazi.
Sve u svemu ma koliko sam pljuvao (zasluzeno) po ovom gradu on ima nesto sto vas tjera da ga i volite.

Objavio grozni u 9. ožujak 2007 14:39:00 | 1 komentara

Majko moja!!!

Ili sto bi Italijani rekli mama mia!!
Sinoc sam slucajno naletio na neku emisiju (englesku) o roditeljima kojima su djeca "unistila" zivot.
Prvo sto sam vidio i sto je bio najveci biser programa je bila izjava jedne trudnice koja je izjavila: "dijete ce od prvog dana dobiti svoju sobu jer ja ne zelim izbaciti psa iz kreveta koji spava sa nama"
Tu sam raskolacio oci i viknuo Mama Mia koja idiotkinja.
No ona nije bila jedina. Poslije je jedna izjavila kako su dobili dijete jer su zeljelji dijete ali nije to ono sto su ocekivali.
Na njenu zalost nije to trgovina pa da odes i vratis nazad ako nisi zadovoljan sa robom koju si donio iz trgovine.
I tako su se redjale majke koje su nesretne zbog toga sto su njim djeca upropastile njihovu karijeru, izlaske i sto ti ja znam.
Nemam djece i pretpostavljam da je to velika obaveza i da oduzima puno vremena ali zar dijete nije vaznije od svega toga?

Objavio grozni u 6. ožujak 2007 12:31:00 | 1 komentara

Posjeta drugom zivotu

U subotu sam napokon uspio da posjetim drugi zivot.
Mogao sam i ranije ali mi je trebao neki driver za grafit karticu koji sam skinuo tek u subotu.
I bilo je uzbudljivo uci u novi svijet o kojem se toliko pisalo u poslijednje vrijeme.
Prvo sto sam vidio je da ima vec 40 miliona stanovnika SL (Second Life).
Kad se prijavite izaberete sebi ime i jedno od ponudjenih prezimena i izaberete jedan od nekoliko ponudjenih avatara, tj 3d figura, za svoj izgled.
Kroz svijet se mozete kretati pjeske, leteti ili se teleportirati na odredjeno mjesto.
Ja sam posjetio Amsterdam, South Kensington (inace dio Londona) i u nekoj popularnoj diskoteci.
U vasem izboru je da mozete chatati zatim imate neke odredjenje geste kao sto su klimanje glavom, saginjanje zvizdanje itd. Pored toga imate izbor da nesto dotaknete, podignete, kupite itd.
Nisam imao vremena da se duze zadrzavam ali prva posjeta je bila zanimljiva.
Ako ste zainteresirani posjetite ga i vi. Adresa je www.secondlife.com

Objavio grozni u 5. ožujak 2007 17:53:00 | 0 komentara

MRZIM BANKE

Ako ista mrzim onda su to banke. Banke su legalni lopovi koji drpisu gdje stignu i niko njim nista nemoze.
Mrzim ih i inace a danas ih mrzim zato sto sam spazio da mi skidaju nekih £10 mjesecno zato sto su mi promijenili konto u neki gold konto. 
A zasto je promjenjeno ja se ne sjecam. Ja sam nisam trazio da mi promjene.
Mozda su poslali neki papir da ce mi promjeniti i kojekave prednosti a naravno da ce me to kostati £10 mjesecno to nisu rekli ili su napisali negdje na 6 strani malim crnim slovima.
Ali dobro ne kradu samo od mene jer bi tesko od ovakvih kao ja nabrali nkoliko BILIONA funti zarade samo za proslu godinu.
Najvise drpisu od kompanija i financijske transakcije koje bi trebale biti jednostavne su tako zakomplicirali samo zato da bi mogli naplacivati sto vise.
Razmisljam da bi trebalo otvoriti jedan blog gdje bi svako imao pristupa pisati o prljavim bankarskim poslovima.
Jos bi bilo bolje kad bi se osnovala neka banka korisnika gdje bi bilo zabranjeno imati prihode i bonuse od nekoliko miliona funti.
Ok znam da je to nemoguce ali bas bi lijepo bilo.
I jos malo da dodam. LOPOVI, SMECE, STOKA, BEZDUSNICI ok a sad vi dodajte sto hocete samo mi nemojte reci kako ih razumijete.

Objavio grozni u 1. ožujak 2007 19:47:00 | 1 komentara