Grozni

Londonske price 11

Izlasci

Sinoc sam odlucio izaci i pogledati nogometnu tekmu u nekom od pubova jer se prikazivala samo preko satelita, koji ja naravno nemam doma. Otisao sam u prvi lokalni pub na koji sam naisao. Posto sam malo kasnio sve su stolice vec bile zauzete. Za sankom od onih pet stolica, tri su zauzimale neke zene koje su ispijale pivo. Zar su bas veceras morale da se emancipiraju - pomislio sam. Ja sam se nalaktio na sank i rekao sankerici, sto sam tise mogao – Coke please! What – pita me ona. Coke – ponovim ja tiho, naginjuci se preko sanka da se ne bi morao derati. Do you want Coke? – rece ona glasno. Na to su se naravno svi okrenuli i pogledali me kao da sam u najmanju ruku usao sa Irackom zastavom. Na to sam se ja isprsio i dodao – But, with a lot of ice!!! Nek se vidi tko je musko. Kad sam dobio kolu sam presao na drugu stranu puba i zabio se u neku knjigu koju sam nasao na polici. U ponekim pubovima kao recimo ovom imate i knjiga na raspolaganju za citanje. Pitam se samo dali netko uopce vidi slova poslije par piva?

Poslije prvog poluvremena sam otisao u drugi pub posto bi bilo malo previse da sam narucio jos jednu kolu. U drugom nisam ni to smio naruciti posto je pub izgledao kao nasi najgori bircuzi i odatle ne vjerujem da bi izasao citav da sam narucio kolu.

No pubovi nisu jedina mjesta za izlaske u Londonu mada ih ima na svakom cosku bar tri cetiri. Pored toga svi zatvaraju u jedanaest to jest zadnje pice se mora naruciti do jedanaest.Dodje mi da u pet do jedanaest narucim pet kola i pijem do zore!

Ja sam recimo bio i u opernoj kuci na poznatom baletu Labudje jezero u izvedbi ruskog Boljsoj teatra. Cijena karata su bile od £15 do £80 i ja i moji prijatelji smo naravno uzeli one po £15. I tako kad platis cetvrt karte gledas i cetvrt predstave. Dobili smo mjesta ispod samog stropa na lijevom krilu tako da sam vidio samo cetvrt scene. Svaki pet minuta sam vidio baletana koji bi utrcao u moj vidokrug i isto tako brzo istrcao. Sva sreca da su moji prijatelji bili iskusni posjetioci operne kuce. Cim je predstava pocela poceli su nesto brojiti – osmi red sjedista pet, sest, sedam i osam. Meni naravno nista nije bilo jasno. Ispostavilo se da su markirali sjedista koja su bila prazna u parteru (ona od £80), na koja smo se mi (kao nista ne znamo) prebacili u pauzi. Ako hocete da odete negdje na veceru preporucio bi vam, iz osobnog iskustva, da izbjegavate sam centar grada. Tu su restorani ili preskupi ili je hrana masovno proizvedena za mnogobrojne turiste. Bolje je otici malo dalje od centra gdje su cijene pristupacnije a i hrana bolja. Naravno mozete naci restorana sa svom mogucom nacionalnom kuhinjom, osim naravno Hrvatskom kuhinjom. Takav restoran jos ne postoji ovdje. Ja volim one koji su i uredjeni u nacionalnom stilu tako da vam vecera dodje kao putovanje u tu zemlju.  U jednom Marokanskom restoranu smo se osjecali kao begovi na onim njihovim divanima a konobar nam je hladno ponudio pusiti travu iz one njihove tradicionalne posude za duhan. On sam je izgledao ”very cool”,  posto je izgleda to vece imao dosta pripaljivanja. Razocarao me jedan francuski restoran pod imenom La Piaf gdje je hrana bila ukusna, vino izvrsno, ambijent u pravom francuskom stilu ali na zalost pustali su sa CD neku americku pop glazbu. Cak i kad sam ih zamolio da stave nesto od Piaf ali nisu mi udovoljili. Zato ih je sudbina kaznila i vidio sam poslije par sedmica da je restoran zatvoren.

Oko centra ce te naci dosta klubova, sa svom vrstom glazbe, ako ste raspolozeni za ples. Ja eto jos nisam stigao ni u jedan od njih ali cim me prodje isijas otici cu.

Za razliku od tih klubova ja sam bio par puta u komedy club-u i jedan od najsmjesnijih nastupa je bio nastup jednog komicara, amatera, kojem se jadniku, na sve njegove pokusaje, nitko nije smijao.(ne znam zasto me to podsjeca na mene)

Ako ste ljubitelji filma i poznati glumaca prosecite Leicester Square-om (citaj lester skver) mozda naidjete bas u vrijeme premijere nekog filma (koje su ceste tu) kad se glumci iz filma prosecu po crvenom tepihu ispred obozavatelja i kamera. Ja sam jednom vidio Sheron Stone, tocnije receno njenu straznjicu posto nisam uspio prici blize, i nije me bas nesto posebno dojmila.

Sve u svemu ovo je mjesto gdje jos nikoga nisam cuo da je rekao – Nema se gdje izaci. Uzmite samo jedan od tjednih vodica za izlaske kao recimo Time-out i sigurno ce te naci nesto za sebe, bio to koncert, restoran, izlozba, film, opera, teater, pub, club. Sto bi rekli nasli – you name it!!

Objavio grozni u 28. travanj 2005 22:34:00 | 2 komentara

Londonske price 10

Banka

Za zivot vam je potreban novac a za zivot u Londonu vam je potrebno puno, puno novca. Mada sam cuo da je London skup nisam ni slutio da je bas tako skup ali uvjerio sam se u to kad sam dosao zivjeti ovdje. Mislim da je najskuplje od svega stanovanje i prijevoz,  a za ostalo vam ni ne ostane.

E da bi imali bar za zivot morate da radite (osim ako vam tata nije neki ruski tajkun ili engleski lord, ali su i oni sve vise prisiljeni da traze poslove), a da bi se zaposlili pored svega onog sto sam vec spomenio potrebno je i da imate konto u banci. A da bi imali konto u banci treba vam slijedece: putovnica i potvrda da stanujete u Londonu. Potvrdjujete stanovanje tako sto donesete neki racun koji placate i koji je adresiran na vase ime. E sad ako imate srecu kao sto sam ja imao na mojoj prvoj adresi, pa stanujete kod nekog tko ne prijavljuje stanare, onda taj racun nemate.(naravno i ovdje ljudi muckaju sa porezom). Ako nemate taj racun onda se mozete slikati posto nista ne pomaze ni kartica iz druge drzave ni pokusaj podmicivanja (ili mu mozda nije bila dovoljana kugla sladoleda) ni pozivi vasih roditelja koji garantiraju za vas (moji ionako ni u ludilu nikad ne bi garantirali za mene) , nista. Ja sam poslije mjesec dana sredio to nekako preko skole koja je kao garantirala za mene. Ne znam zasto jos moram moliti banku da koriste moj novac i to mi jos naplacuju?? Posto sam u medjuvremenu preselio otisao sam da promijenim adresu u Banci i rekli su ok nema problema bice ubaceno u sistem za par dana. Poslije mjesec dana oni su jos uvijek slali sve na moju bivsu adresu. Treba to vremena ukucati tri reda u komjuter!

E onda sam htio prebaciti moj novac iz Svedske u Englesku da mi ne bi naplacivali svaki put kad vadim iz automata novac. Dosao sam na salter i dao njim moju Visa karticu iz Svedske i moju novu karticu i rekao prebacite mi tolko i tolko novca. Posto je bila u pitanju veca suma novca (za ove uvjete smjesna suma) morali su provjeriti sa mojom bankom u Svedskoj. Ja sam dotle cekao na salteru slusajuci nekog nijemca koji se raspravlja sa sluzbenicom na drugom salteru. (Bas su ti nijemci nekulturni kad povise glas na jadnu sluzbenicu banke). Onda se ona sluzbenica (koja je nestala sa mojim karticama) vratila nazad i rekla da nisu mogli uspostaviti vezu sa Svedskom (mora da je goluba pismonosu netko skinuo prackom) i da pokusam ponovo kasnije sto je znacilo opet cekanje pola sata u redu i pola sata dok oni ne kontaktiraju Svedsku (ako uspiju uopce). Pored mene je proletio nijemac sav crven u licu i nesto mrmljao o nekim idiotima i kretenima. Ja sam se fino kulturno pokupio i otisao kuci. Uz put mi je pala na pamet genijalna ideja. Posto imam on-line pristup mojoj banci u Svedskoj odlucio sam da tu transakciju napravim sam. Kad sam se logirao na stranicu banke poceo sam da vristim “opljackan sam!!!! opljackan sam!!!“. Moje love nigdje. Prvo sam pomislio da mi netko snimio karticu i podigao svu lovu, zatim da je neki haker pokupio nekako moju lozinku.

Kad mi je cimer na kraju lupio samarcinu da prestanem histerisati sjetio sam se da pogledam koliko mi fali na kontu. I naravno falila je tocno onoliko koliko sam ja htio prebaciti u Englesku. Odmah sam nazvao moju banku u svedskoj i pitao „var ar mina pengar???“ (u prijevodu - gdje su moj novac?)

Sluzbenica mi je ljubazno objasnila da je banka u Engleskoj zapocela transakciju ali je nije zavrsila i blokirali su moj novac. Ja sam vec pomislio kako su skinuli novac sa mog racuna a meni nisu isplatili i da sad  mogu slikati. No na srecu nisu ga skinuli samo su ga blokirali. Svedjanka ga je lijepo odblokirala i na moje zadovoljstvo za pet minuta opet sam ga opet vidio on- line na mom kontu. Sutra dan sam opet bio pred salterom (naravno morao sam prvo klecati na koljenima ispred onog kretena od sefa da me pusti sa posla). Ljubazno sam zamolio za istu uslugu (od on-line transakcije sam odustao posto su naplacivali papreno). Opet je pocela ista procedura. Ovaj put sam bio pametniji tako da sam ponio sa sobom i rucak dok cekam da oni kontaktiraju Svedsku. I opet nisu uspjeli (izgleda da su izgubili i drugog goluba) i meni je pao mrak na oci kad mi je postalo jasno da su opet blokirali moj novac. Onda sam shvatio cilj onih resetaka i stakla na salterima. To je samo zato da ih ne mozete uhvatiti za gusu a ni pljunuti. Zar su oni mislili da sam ja nijemac pa cu samo povisiti glas. Mene su culi svi zaposleni banke pa cak i direktor banke u zgradi dva kilometra dalje. I gle cuda to pali i kod njih. Poslali su jos jednog goluba pismonosu i ovaj je izgleda prosao a moj novac je napokon bio prebacen. Na izlazu iz banke sam sreo onog nijemca zagrlio ga  i rekao - sretno!!

Posto u svim kulturnim zemljama je obicaj imati kreditnu karticu tako sam i ja pitao za jednu ali su mi rekli da moram prvo imati konto sest mjeseci i tek poslije toga mogu dobiti kreditnu karticu. I eto mene poslije sest mejseci, sa kapom u ruci (sesire jos ne nosim) ispred saltera banke da apliciram za visa karticu. Ispunim ti ja njihove forlmulare i kazu mi za desetak dana ces dobiti karticu. Za dvadeset dana eto mene opet sa istom onom kapom u ruci (sesir jos uvijek nisam kupio) i pitam sta je bilo sa mojom karticom. Pogledala je u svoj kompjuter pa je nazvala nekoga pa opet u kompjuter pa je otisla na pauzu i na kraju je dosla i rekla mi nismo nista dobili mora da se zagubilo na posti. Oprostite! - kazem ja - ali ja sam vama osobno predao zahtjev a ne preko poste. (naravno razgovor se odvijao na engleskom uz psovke na hrvatskom). Na zalost morace te opet podnijeti zahtjev – kaze mi ona. Ajd sta cu budala, opet ja ispunim zahtjev. I na moju srecu poslije mejsec dana dobijem ja pismo od banke i u njemu PIN kod za karticu. E jos sad jos samo karticu da mi posalju. Posto nista nije stiglo iducih desetak dana nazovem ja njih. Da bi pricali samnom preko telefona sam morao prvo da kazem broj mog konta, adresu moju , adresu moje banke, moju lozinku, kad sam rodjen , gdje i zasto (ovo sam se i ja pitao)  gdje sam zadnji put vadio novac, na kom automatu i koliko (ovo je u pitanju debit kartica da ne pomislite da sam vec imao kreditnu karticu) i kad sam tocno odgovorio na sva pitanja mije rekla da su poslali karticu. Naravno poslali su je preko poste koja se zove Post Office mada bi bolje bilo da se zove Lost Office (izgubljen ured) posto vecinu pisama i stvari koje posaljete preko poste nestanu bez traga kao u Bermutskom trokutu. (sve se mislim da neki otpad pa mozda i moju cimerku posaljem postom negdje) I sad je banka bila prisiljena da moju karticu proglasi nevazecom i da mi izdaju novu karticu. Trazio sam da mi ovaj put ne salju putem poste vec da cu ja sam doci po nju u banku. Opet ja pred salterom (ovaj put bez kape u ruci posto je proljece odavno vec stiglo a prvi put sam zatrazio karticu u jesen) par puta jer njihovih desetak dana obicno ispadne mjesec dana ili vise. I tako sad ja imam napokon tu Visa karticu. Naravno praznu!

Objavio grozni u 21. travanj 2005 22:14:00 | 0 komentara

Londonske price 9

Londoners ili ti Londonci

Kao sto ste i pretpostavljali tu se moze naci svega i svacega. Imam zelju fotografisati sve te zanimljive tipove i face koje sam sreo u ovom gradu, i mogu vam sa sigurnoscu reci da bi to bila zanimljiva izlozba.

London je inace jedini grad na svijetu u kojem zive predstavnici svih nacija na svijetu. Koliko je pravi Londonaca i sta je pravi Londonac to ne vjerujem da itko zna. Mnogo njih se voli nazivati Londoncem jer je to mozda jedina vrijednost koju posjeduju.

Eto bas sam danas naletio na tipa koji je bio isti Hitler. Isti oni brkovi, frizura, plave hladne oci. Nekako mi ruka sama krenula nagore. Ne znam samo da li je to onaj desnicarski dio moje duse htio da ga pozdravi ili je moja savjest htjela da ga udari. Sve je proslo u samo na tome da smo ga ja i moja djevojka proglasili facom tjedna.

Jedan drugi tip (neki darker), kojeg sam video dva puta u istom danu, vec me razljutio svojim natpisom na majici koju je nosio. A pisalo je nesto u stilu “bolje da ti je majka progutala”. Posto sam tip katolika koji ne psuje (osim kad me cimerka izvede iz takta (na pice me nikad nije izvela)) , koji redovito ide u crkvu  i ne gleda porno filmove taj natpis je vrijedjao moje cudoredje (valjda se tako kaze) a i mene osobno i doslo mi je da mu nesto kazem, ali kao i uvijek, pravih se rijeci uvijek kasno sjetim (eto jos se nisam ni sjetio sta bi mu rekao a uz to bio je i jaci od mene)

Drugi natpisi na majicama tipa „too drunk to fcuk“ (fcuk je inace skracenica od france conection united kindom ali mislim da vecina to zna) ili „if you think that I’m bitch, you should meet my mother“ su mi vec prihvatljiviji, cak i duhoviti.

Jedna cura je cak znala da sam ruzan posto joj je na majici pisalo (ako se dobro sjecam) “I’m pretty, you are ugly, don’t waste my time and have a nice day”.

 “Wa’ ever” bi rekao kolega moje djevojke imitirajuci gay tipa iz serije Little Britan (koju od srca preporucujem da gledate ako ide na vasim malim tv ekranima). Inace u toj seriji mozete se upoznati sa zivotom u Britaniji i Britancima na jedan duhovitiji nacin od ovog mog.

Tip je isto gay (kojih je pun London i to onih pravih a i onih u dusi) i kao puno njih, po zanimanju frizer.  Svaki put kad sam u tom salonu me poziva da mi napravi frizuru sto ja uporno odbijam. Tko zna sta bi jos dobio pored nove frizure a i bojim se da moja djevojka ne bi to krivo shvatila. I ovako me sumnjivo gleda kad u dugim zimskim gacama izigravam baletana.

Inace ako dodjete u London i hocete sresti nekog od njih(homica) najbolje mjesto je Soho (dio grada) (vidis mozda bi se moglo pisati i o najpoznatijim djelovima grada!)

Osim takvih muskaraca ima i pravih muskaraca (me for example) kojih je negdje oko cirka polovina stanovnistva Londona. Druga polovina su zene.

Eh zene! O njima isto tako jedan dobar natpis na majicama “good girls go to heaven, bad girls go to London“ . No nisu sve bas tako lose, eto na primjer moja djevojka. (No nisam lud da pisem o njoj posto ce i ona ovo da cita a nije ni red da je protekcioniram)

Posto ja imam nju, sve druge su naravno ruzne, glupe i nezanimljive.

London je inace, kako se meni cini, grad mladih (od 20 do 30) i onih koji se osjecaju mladima. Mi ostali smo zalutali ili ne znamo gdje nam je mjesto.

Ako ste predugo u Londonu onda predjete u skupinu onih koji idu ulicom i pricaju sami sa sobom. Da bih to izbjegao, sam kupio hands free za telefon tako nek misle da  pricam na telefon. Samo ja znam da na drugoj strani nema nikog.

Ako hocete da upoznate nekog Engleza u Londonu onda se morate potruditi posto njih ima samo 40% u ovom gradu i vjesto se skrivaju. Ja sam za ovih godinu dana upoznao samo par njih a polovinu od njih bolje da nisam ni upoznao. Meni se cini da ima dvije vrste engleza jedna je ona prosta koju ni ne vrijedi upoznavati a druga je ona kulturna koju ce te najvise vidjeti na TV posto se oni bas ne druze sa ostalima a ni vi bas nemate pristupe u njhove posh (posh je sve sto je iz visokog drustva pocev od odjece, govora , ponasanja itd) klubove i zabave. A za neke za koje sam ja mislio da su Englezi se ispostavilo da su Australijanci, Juznoafrikanci i drugi stanovnici komovelta.

One poznate i najbogatije ce te sresti najcesce u Bond Street a i one najsiromasnije, posto prose u istoj ulici. Ako hocete da vidite businessman-e i bankare onda idite u City. A sve ostale mozete sresti negdje u prolazu i svaki od njih ima neku svoju Londonsku pricu kao sto je ove moja.

Objavio grozni u 20. travanj 2005 20:54:00 | 1 komentara

Londonske price 8

Nasi u Londonu

Na zalost neke i znam !! Eto u sta sam se ja uvalio da pisem!

Ali nasi su nasi a tko ce kome ako nece svoj svome, i pomoc i odmoc.

Prije svega bi mozda trebao definirati rijec “nasi”, posto ima nasih koji su iste vjere pa ima nasih iz lijepe nase pa nasih vjecnih susjeda pa nasih bivsih brace koji su postali nasih neprijatelji. Ali “nasi” su svi oni koji se osjecaju kao nasi a u ovom tekstu najvise o onima iz lijepe nase i onih koji se smatraju ili imaju neke sa lijepom nasom.

Nasi me podsjecaju na moju frizuru. Svaka dlaka svoju politiku vodi. Mada se ne vodi ni neka politika bas. Vecina gleda svoja posla (ako ga ima naravno, ili ga trazi kao ja na primjer)

Mogu reci da medju nama ovdje postoji veliko zajednistvo. Zajednistvo u razilazenju. A kad se nalazimo a nalazimo se rijetko a i onda su nam pogledi nesto mrki ili u najboljem slucaju ispitivacki. „Da nije on mozda bolje prosao od mene???“

A nase mozete sresti na nekoliko mjesta.

Veleposlanstvo je jedno od tih mjesta na koje ja bas ne zalazim puno jer ja imam neko drugo drzavljanstvo. Bio sam par puta na nekim predavanjima i bilo je ok. Inace cujem misljenja da veleposlanstvo ne radi nista i da je skupilo „elitu“ oko sebe a za ostale ih nije briga. Koliko je to tocno ili ne to spada u domen osobnih misljenja i osjecaja. Kao sto sam rekao ja jos nisam imao gorka iskustva (cak sto vise vina koja su se sluzila, nisu bila uopce losa, na tim predavanjima). A kao svi mi i oni bi mogli uraditi , raditi malo vise. Sta i kako nek sami smisle.

Drugo mjesto je Crkva i tu mozete naci nase predstavnike na misi svake nedjelje u 16h.

Ako je istina da 90% Hrvata je katolika a katolici redovno idu na misu onda u Londonu ima jako malo Hrvata. No vecina ne dolazi posto idu u neke svoje crkve. Nekima se ne svidja drustvo koje se tu skuplja. Nekima se ne svidja svecenik itd itd itd . Tko ce nama ugoditi?? A poslije mise jos mozete popiti i kavu koju ce vam posluziti neka od dragih cura koje ovdje rade ovdje kao aupair (da nema njih propala bi i crkva a mozda i neke od njih da nije bilo crkve) a mozete i zavrsiti u St James’s Parku sa bocom vina ili u nekom od obliznjih pubova. Neki vlasnici pubova vec znaju reci par nasih rijeci, kao na primjer “mars napolje” (I just kidding)

Trece mjesto gdje mozete sresti nase ljude je na nekom od sastanaka (svakog prvog petka u nekom od pubova) vecere, kulturne veceri i sl. u organizaciji hrvatske studentske organizacije. Istina je da se clanarina placa ali dosta toga dobijete i natrag za to.(dobro da se podsjetih da platim tu clanarinu a sve se mislim zaboravice, kao sto sam ja zaboravio)

Najveci uspjeh ovog udruzenja do sad je (osim sto su mene uspjeli nagovoriti da platim clanarinu za proslu godinu) Hrvatski filmski festival koji je odrzan prosle godine. Festival je bio dobro posjecen, imali su dobar izbor filmova a doveli su i poznate licnosti iz svjeta hrvatskog filma. Zbog toga uspjeha necemo moci predsjednika skinuti jos par cetvorogodisnjih mandata. Ali tko mu je kriv kad se prihvatio tog posla.

Cetvrto mjesto je on-line na stranicama foruma http://croatuk.proboards21.com/index.cgi  Tu se skupljaju nevidljivi Hrvati kojih je izgleda i najvise i ni jednog-u od njih nisam jos sreo.  Njih vidjam samo on-line. Sada je osim foruma i neki chatroom ali to jos nije zazivjelo kako treba. Tu mozete naci svakakvih gluposti ali i korisnih informacija o Londonu. (ovo za gluposti nemojte reci da ste od mene culi!). Nadam se da ce se u buducnosti ta stranica pretvoriti u nesto ozbiljnije.

Peto mjesto su hrvatske veceri sa zivom glazbom koje su se odrzavale par puta ali sam cuo da glavni organizator i glazbenik sa gitarom vise nije zainteresiran za tako sto. Kaze da sve manje ljudi dolazi i da se nasi ne odazivaju. A mozda je i razlog sto su ulaznice svaki put skuplje a kvaliteta je jos uvijek ista (da ne kazem amaterska). Ali to je samo misljenje moje malenkosti.

Sesto mjesto su neke politicke organizacije ali za njih na srecu nista ne znam

Sedmo mjesto su pubovi, posao, parkovi, ulica i sva ona mjesta gdje ponekad cujete nasu rijec. I sami se iznenadite koliko je cesto cujete.

A oni “nasi” vjecni susjedi sa one strane nekih rijeka o njima malo znam osim da ih je puno vise i da su bolje organizirani (sto ce reci da imaju i poneki restoran gdje se mogu pojesti cevapi(o to me sam bas citao na forumu Hrvata)). Ako malo procackate po internetu naci ce te sigurno nesto i o njima. Neki nasi mi se cak zale da ti neki nasi hoce vise pomoci nego ovi nasi. Pa vi gledajte kome da se obratite za pomoc. Ako nemate drugom mozete i meni. Jeste da volim pomoci ali imam nesto i losa iskustva u pomaganju u poslijednje vrijeme.

Ipak mislim da je najbolje se pouzdati u svoje mogucnosti pa kako dragi Bog da.

Objavio grozni u 18. travanj 2005 22:50:00 | 1 komentara

Londonske price 7

Parkovi

Da ne kazete da samo ruzno pisem o Londonu evo da napisem i o necemu sto mi se svidja ovdje. (dok ne ugazim u neki pseci izmet).

Najpoznatiji od svih parkova u Londonu je naravno Hyde Park. Izgovara se hajd park a jos kao klinac sam cuo onu glupu pricu kako je park dobio ime. Bio neki nas koji je zivio pored parka i svakog dana bi djecu slao u park, da mu ne bi smetala doma, sa rijecima “hajd u park”. I tako je eto park dobio ime. Znam da je prica glupa ali nisam mogao da je izbjegnem a ni ne znam zasto dobio to ime koje ima. (Ako netko zna nek slobodno napise komentar).

Evo trazeci nesto na internetu naletim na stranicu www.royalparks.gov.uk (eto i prvog linka koji sam stavio u moj tekst) gdje mozete procitati sve o Londonskim parkovima pa tako i povijest Hyde parka ali ni tamo ne pise zasto je dobio to ime.

Park je u samom centru Londona i velicine je (nemojte me uzimati za rijec) negdje oko 2-3 km duzine i 500-1000 m sirine. U sredini se nalazi jezero gdje se naravno ne mozete kupati osim ako slucajno ne padnete unutra. No to vam ne bi preporucivao posto mi voda ne izgleda bas najcistija.

Kad stigne proljece i obasja sunce kao prije neki dan onda ce te tamo naci masu ljudi. Neki trce, neki veslaju (to vam i naplacuju) neki ispijaju kave (ovo jos vise naplacuju) a najvise je onih koji se izlezavaju na travnjacima (to je besplatno).

Ako imate srece onda ce te se naci u vrijeme nekog besplatnog koncerta tako da mozete uzitati i u glazbi dok suncate onu izbledjenu kozu. (ako vam je nisu do tad vec odrali oni po trgovanima) Nemojte zaboraviti poneti suncane naocale da ne bude ocigledno kako buljite u noge djevojke (ako netko gleda samo noge) koja se sunca malo dalje od vas.

Najzanimljivi dio parka za mnoge je onaj cosak koji zovu Speaker Corner i gdje mozete reci sto vam je volja (naravno ako vam to zena ili djevojka dozvole, meni jos nisu ali otici cu jednom sam tamo pa ce se cuti!!!)

U to da mozete reci sto vam je volja, nemojte se bas previse pouzdati, posto sam ja dozivio da su tamo jednog govornika malcice pojurili nozevima. E sad, sta njim je rekao to ne znam posto nisam bio u blizini. (a jos kada sam vidio frku onda sam bio jos dalje ali na drugu stranu). Mozda bi bilo i meni bolje da nista ne govorim tamo, jer tko zna sta se moze desiti. Mozda me izaberu i za premier ministra.

Sad su u parku izgradili i spomen obelezje za pokojnu Princezu Dijanu ali su tako dobro napravili da je vec par njih tamo skoro slomilo nogu brckaju ci se u vodi.

Meni se od Hyde Parka ipak vise svidja St. James’s Park odmah ispred Buckingham Palace gdje kao sto znate sretno zivi kraljica do kraja svog zivota. (osim kad joj djece i unuci ne naprave kakav skandal). Ona ima i svoj sopstveni parkic iza palace ali tamo mi smrtnici nemamo bas svaki dan pristupa.(Par njih su pokusali uci ali su obrali bostan prije nego su i stigli do njega.)

Tu mozete cuti i dalmatinske pisme, ako se kojim slucajem nadjete tamo nedjeljom negdje poslije 18 sati (ovo vazi samo kad je vrijeme lijepo i kad je ljeto) posto tu znaju zasjesti Hrvati poslije mise u 16h uz bocu-e vina. (Oni su zasluzili jednu posebnu pricu )

Tko pjeva (piva) i svira i kako to necemo otkrivati to otkrite sami. Mozda poslije ovog teksta nece ni smjeti vise pjevati tamo. (ako ste pomislili da sam ja, onda nikako niste u pravu ja sam samo povremeni simpatizer tog drustvanca)

Od drugih parkova moze se jos posmenuti Holland Park sa lijepim japanskim vrtom( i u kojem sam ja dobio veceru na opkladi), Regent’s Park sa lijepim ruzicnjacima, Richmond park koji je ujedno i najveci ali jos ga nisam stigao obici i Greenwich Park gdje se nalazi ono mjesto po kojem se mjeri vrijeme.

A meni je ostalo samo toliko vremena da kazem  „Hajd u park!“

I siguran sam da se necete pokajati.

Objavio grozni u 15. travanj 2005 3:25:00 | 1 komentara

Londonske price 6

Shopping

Evo teme koja ce obradovati pripadnice ljepseg spola. Nije da i mi muskarci ne volimo kupovati ali smo mi amateri naspram zena. Mozda je o ovoj temi trebala pisati moja djevojka koja ima dugogodisnje iskustvo kupovine u Londonu, a ne ja koji sam tek pocetnik.

Iz tih razloga ogradjujem se od svih kritika u stilu sto nisi spomenio ovo ili ono. Ovo je cisto moje iskustvo (jendogodisnje) kupovine u Londonu. Uzmite takodjer u obzir olaksavajucu okolnost da sam predstavnik muskog spola (i o ovome bi neki rado diskutirali ali za ovaj put to preskacem).

Prije nego krenem prvo da upozorim one koji nemaju novca ili koji su pristalice no-logo pokreta : Dalje citate na sopstvenu odgovornost!!! Nemojte poslije reci da vas nisam upozorio!

Sto je to sto vam prvo padne na pamet kad se spomene kupovina u Londonu? Muskarcima : o neeee!!! Boze spasi me te nevolje. Vecina drugih ce pomisliti na Harrods robnu kucu. Robna kuca se nalazi na Knightsbridge. To vam je zapadno od centra odmah ispod Hyde Parka. Sto vam to i pisem  kad tosvi znaju a ako i ne znate lako je naci.

I sta reci o njoj. Tu i bogati uzdisu kad vide cijenu. Ja sam jos prije par godina kad sam bio tu u kupovini od svega imao samo novca za kutiju caja na kojem je pisalo Harrods. Strogo sam trazio da mi daju i njihovu vrecicu kako bi se poslije mogao sepuriti. Caj sam kupio iz razloga sto sam znao da ce dugo trajati posto nase ljude kad ponudis cajem obicno te odbiju. Zimi nisam ni caj nudio bas previse da netko slucajno ne bi i prihvatio. A vrecica mi se pohabala poslije jedno godinu dana nosenja po selu gdje sam tada zivio. Ali su zato svi znali da sam ja bio u Harrodsu.

Posto sad radim preko puta istog tog Harrodsa vidim da i drugi uglavnom izlaze sa tim vrecicama i po obliku bi rekao da ni oni nemaju vise od kutije caja u istoj.

Vlasnik je kao sto znate El Fayed porijeklom egipcanin ciji je sin poginuo u nesreci sa Lady Di (o.p). Bas je neki dan bila emisija o njemu i optuzuje kraljevsku obitelj (princa Filipa) da su oni naredili ubojstvo Lady Di. To naravno nikad nece dokazati kao sto nikad nece ni dobiti Britansko drzevljanstvo posto je izmedju izmedju ostalog istog tog princa nazvao gangsterom. No da se vratimo kupovini posto sam odlutao u spletke. Ok cuo sam da zene vole i to ponekad.

Druga poznata robna kuca je Selfridges na Oxford Streetu. Ulicu inace moja djevojka zove “ludara”. Razlog je sto je tamo uvijek toliko puno turista i potrosaca i mjesto gdje se odvija vulgarna kupovina (grozno za vidjeti). Ako ste musko i mazohista to je pravo mjesto za vas. Jas a za ovih godinu dana mozda bio dva puta u toj ulici. Zadnji put prije jedno mjesec dana i jos i danas imam nocne more od toga.

Trece mjesto za kupovinu je Bond ulica koju sam vec spominjao. Tu ce te naci sve najpoznatije svjetske marke od Diora, Cartier, YSL, Gucci i da ne nabrajam sve.posto ne vjerujem da i jedna imalo poznatija nema trgovinu ovdje.Naravno oni prodaju i vec gore navedenim robnim kucama.

E sad ako ste iz Hrvatske a niste clan vlade ova mjesta izbjegavajte posto tu necete naci nista za svoj dzep.(osim caja naravno)

Ako hocete da kupite robu poznate kuce predlazem da odete u neku od trgovina koje prodaju odjecu iz prethodnih sezonskih kolekcija (kako se zove trgovina sam naravno zaboravio ali ako nekom bas jako treba nabavicu). Bitno je da pise YSl ili Gucci tko jos pita da li je to iz najnovije kolekcije ili ne. No nemojte se nadati ni tu platiti malo ali je ipak pristupacnije. Recimo jedna T-shirt poznate kuce mozda kosta oko £10.

Isto tako imate godisnje par velikih snizenja kad je najbolje vrijeme za kupovinu ali pazite samo da vas ne pregazi stampedo kupaca.

Ja osobno najvise volim svrljati po marketima a napoznatiji (bar za mene) su onaj u Camden-u i onaj na Notting Hill-u. Tu se moze naci sve i svasta a cak ni cijene nisu tako srceparajuce. Jas am pokusao naci i Juliu Roberts ali bas je tada nestalo.

Recimo za elektroniku je najbolje oko Tottenham Court Road-a. (eto nesto i za muskarce)

Jos nesto za muskarce (za ovo ce me neko skratiti zaglavu). Ako ste nesposobni i hocete da si kupite djevojku za vece onda idite u Soho. Vecinu prostitucije drze Albanci tako da se oko cijene mozda mozete i pogadjati na vasem jeziku. Soho-o ja naravno pun i droge ali o tome ja pojma nemam niti zelim da znam.(casna pionirska).

Sto se tice hrane, tu ne govorim o restoranima, imate Asdu i Tesco koji imaju najpristupacnije cijene. Waitros ima jako kvalitetnu hranu ali takve su njim i cijene.

Pored ovog naravno ima jos mali million trgovina po cijelom Londonu i tu ce svatko naci nesto za svoju dusu. Inace tu rijec muskarci ce cuti cesto ako isli sa svojom ljepsom polovicom u kupovinu. „Duso vidi kako je ovo jeftino“ pa „duso vidi ono“ a sve u cilju ....cilj znate i sami.

Sada jos ostaje tim istim dusama da pokupe sav svoj novac, podignu kredite na 150 godina i onda se mogu uputiti u London u kupovinu.

Meni je i sama spomen na kupovinu bila dosta.

Objavio grozni u 10. travanj 2005 3:09:00 | 0 komentara

Londonske price 5

Traffic

Traffic ( promet o.p.) je nabolji izgovor ako kasnite na posao. Nitko nece ni posumnjati da lazete jer svi znaju kakav je promet u Londonu. Tako na primjer za 15 minuta efektivne voznje mi je danas oduzelo sat  i pol vremena. I kako onda da ne kasnis.

Voznja po Londonu vam je kao putovanje iznenadjenja sa tom razlikom sto kad idete na put iznenadjenja znate bar kad krecete. Ovdje ne znate ni kad ce te krenuti ni kad ni kud ce te stici. Prije par sedmica je neki novopeceni vozac autobusa putnike odveo na sasvim pogresnu stranu.

Kad vec kupuju rashodovane vlakove iz Albanije onda bi se mogli ugledati i na njihov promet. Tamo bar znas da vlak nikad nece doci, ovdje se nadas ali nikad ne dodje i sto je najgore nemas na koga ni da se izderes posto nema otpravnika vlakova. Tako ako idete negdje racunajte na plus minus sat vremena od onog po redu voznje (ne znam da li sam ikad vidio neki red voznje). Zbog toga svi koji se voze nesto citaju, ponekad vam jedna knjiga nije ni dovoljna nego vam treba citava knjiznica dok ne stignete. A sad jos nesto za citanje o Londonskom prometu:

 Tube, Undergraund (podzemna)

 „Main the gap” je izraz za koji svi znaju i koji se moze naci na majicama, soljama za kavu itd. A sam izraz znaci pazite na prorez (razmak izmedju perona i vlaka. A mozda ponekad znaci i na vremenski razmak od nekih par sati, tko ce ih znati).

Stanice podzemne mog prijatelja podsjecaju na mesare zato sto su oblozene plocicama. Ali plocice nisu uvijek bijele. Neke novije stanice kao one na Jubilej line nisu ni oblozene plocicama. ( sto sam se sad uhvatio plocica kao da sam keramicar?)

Sa podzemnom se brzo stize sa jednog na drugi kraj grada, naravno ako podzemna radi.

Izbjegavajte District Line posto je ona nepouzdana a vikendom ona vas izbjegava posto obicno ne radi. U podzemnim su najzanimljiviji sviraci. Tako da mozete slusati od klasike do blues-a dok se gurate pokretnim stepenicama. Narocito mi se svidja jedan tip koji svira gitaru gore od mene (ja sam bolji sto uopce ni ne uzmem gitaru u ruke, a on samo lupa bezveze po zicama) a uz to jos dobije i novac.(valjda ljudi misle da ce prestati ako mu daju nesto).

Neki stanovnici Londona ne koriste uopce podzemnu iz straha od atentata. Ni meni nije bilo svejedno kad je pored mene sjeo tip sa velikom bradom i u tradicionalnoj muslimanskoj nosnji. Doslo mi da ga pitam: bus explodiral?

U spici prometa nije neuobicajeno da propustite par vlakova ako se ne znate gurati jer vlakovi izgledaju kao konzerve sardina.(jedino fali maslinovo ulje ali i to se nadoknadjuje znojem u ljetnjim danima). Koliko stanica ce te se voziti u spici ovisi od toga koliko dugo mozete zadrzati dah. Unutra niti ima zraka niti prostora da rasirite svoja pluca. Ja sam iz pocetka koritio dosta tube ali za pocetnika to nije preporucljivo posto ne mozete dobiti dobru orijentaciju gdje se nalazite kad izadjete van. A na pocetku sam izgledao zbunjen kao krme u Teheranu kao i svi ovi turisti koje srecem.

Da bi ste dobili bolju sliku Londona bolje se voziti busom.

Buss

Autobusi na kat su jedan od simbola ovog grada I kad sjedite na prvome sjedalu na katu starog busa imate onaj pravi  feeling (osjecaj o.p) da ste u Londonu. Osim toga ti stari busevi nemaju vrata tako da mozete uskakati i iskakati iz njih kako vam je volja. (ok to se obicno ne svidja kondukterima ali njih svakako nitko ne sljivi ovdje). Ovi novi vec nisu tako dobri osim sto su udobniji. Uz to imaju kamere na svakom pedlju tako da ne mozete ni cackat nos na miru a da nemate osjecaj da vas netko promatra. Naravno ako idete busom dobro se obskrbite knjigama, hranom, toplom odjecom, skijama itd jer se ne zna gdje ce te zaglaviti. Kao i u tubu i tu su guzve ali se vremenom na to oguglate tako da ni na sta vise ne obracate paznju osim na svoju knjigu. Mozda zato niko nije ni obratio paznju kad je jedna moja prijateljica skoro bila silovana u autobusu a da pritom nitko nije mrdnuo prstom da joj pomogne. Nocni busevi su inace spas kad se vracate iz grada posto podzemna zatvara oko ponoci. E sad da li ce te biti silovani ili opljackani to je vec vas rizik.No nemojte da vas plasim mene evo jos ni jedna lijepa cura nije silovala do sad.(u busu mislim)

Train

Kao sto sam vec rekao ovdje koriste rashodovane albanske vlakove koji nikad ne stizu ni ne krecu na vrijeme. A ako jos slucajno padne tri pahulje snijega onda ih slobodno zaboravite. London ima nekoliko zeljeznickih stanica od kojih je napoznatija Viktorija kroz koju i ja prolazim dva put dnevno (pored onih jos par stotina tisuca putnika). Najprometnija je Clupham Junction sa koje ja polazim. I ja se svakog jutra nadmudrujem sa vlakovima za Viktoriju. Nikad ne znam sa kojeg perona ce prije krenuti vlak tako da trckaram izmedju perona da bi uhvatio onaj prvi. Tu me pokusavaju zbuniti oni preko razglasa sa svojim obavjestenjima ali njima vise ne vjerujem.

Pri izlasku iz vlaka uvijek vas obavjestavaju da sve svoje stvari ponesete sa sobom inace bi mogle biti unistene ( to zbog straha od bombi). Tako su neki pokusali ostaviti svoje zene u vlakovima ali kao sto je poznato takve zene nista ne moze unistiti.

Car

Ne znam koliko je pametno imati auto u Londonu. Benzin je skup. Da bi usli u centar Londona morate platiti £5 takse. Parking se nalazi samo srecom a i kad ga nadjete skupo kosta. Jos je skuplje ako vam istekne vreme na automatu posto oni lesinari u zuto plavom jedva cekaju da vam zaljepe kaznu od stotinjak funti. Uz to je prosjecna brzina negdje oko 15 km na sat. Ja u garazi imam parkiranog Rolls Royce, nekoliko Ferarrija a jedan od njih je model enzo, Aston Martin, Jaguar. Lexus itd. Jeste da ni garaza ni auti nisu moji ali ih svaki dan gledam na poslu. A i ovi kojih ih imaju ih ne voze.To znaci ne kupujte auto ako ste ovdje.

Moped/ Bicikla

Ta prevozna sredstva nisu tako ni losa. Pomocu njih se najbrze prelazi od tocke A do tocke B. Problem sa njima je sto tu cesto pada kisa (o vremenu cemo nekom drugom prilikom), lako ih je zdipit tako da sa sobom morate nositi i lancugu koja je teza od mopeda. Zbog guzve nikad ne znate da li  ce vas neko pokupiti autom ili ce vas zgaziti onaj bus sto kasni. Ja uglavnom nemam nekih iskustava sa njima a kad imao napisacu nesto vise i o tome.

Objavio grozni u 3. travanj 2005 12:48:00 | 0 komentara

Londonske price 4

Moji poslovi

Kazu da je najvaznije dobiti prvi posao u Londonu a poslije sve vec ide svojim tokom. Samo gdje?

Kao sto znate ja sam svoj prvi posao dobio u hotelu u centru Londona i to na mjestu night porter (nocni portir ili ti nosac kofera, o.p.). Rad je naravno u smjenama. Dvije noci ne spavas, posto radis, pa dvije pokusavas zaspati i onda  trecu noc uspjes zaspati ali onda si naravno opet na poslu. A spavati na poslu nije bas preporucljivo. Kolega sa kojim sam radio zvao se Manuel ( koje slucajnosti) i nas dvojica smo izgledali kao par iz serije Fawlty Towers sa John Clees-om u glavnoj ulozi. Samo ovdje Manuel je taj koji je bio sef a ja sam stalno postavljao pitanje keee? (na spanjolskom sta (eto malo i spanjolskog) o.p.)

Za sobu u hotelu  se placalo negdje od £100 pa navise a ja sam morao da nosim uniformu, koja ne kosta vise od £20, sa iskrzanim rukavima koje sam vjesto skrivao od pogleda bogatih gostiju. Placa je mizerija a sa ciljem da bi se nosaci kofera trudili oko gostiju i na taj nacin iskamcili neku napojnicu. Narocito se trudio jedan kolega iz nama prijateljske Rumunije kojeg sam nazvao “pop up” (moj stari bi to preveo sa “iskoci jancika”). A podsjecao me na dosadne prozore koji iskacu dok surfate po internetu. On je isto tako dosadjivao gostima, stalno ih zapitkujuci da li njim treba pomoc. Cak se htio ponuditi za pomoc jednom americkom ljekaru kod kojeg su za redom dosle tri prostitutke. A ja sam se pitao tko tamo koga pregleda u toj sobi?

Osim prepotentnih amera moglo se tu sresti bogatih arapa, ruskih preprodavaca oruzja, malih japanaca pa cak i nekih sa nasim prezimenima (sta su oni tamo radili nisam uspio saznati). Narocito su mi ameri isli na nerve sa njihovim prepotentnim, arogantnim i nekulturnim ponasanjem. Pitao sam se sto ne naidje malo neki iz al-qaide da napravi reda.

Poslije mjesec dana sam uspio promijeniti posao preko nekih „nasih“ i otici na duplo vecu placu. (u povjerenju nemojte nikad prihvatiti posao koji vam nasi sredjuju pa makar to bilo i iz najboljih namjera). A posao je bio kao Security Officer (kojeg li zvucnog imena za obezbedjenje ili ti portira). I prvi dan sam stajao na vratima poznate draguljarnice u Bond Street-u (inace jednoj od najpoznatijih i najskupljih ulica na svijetu). Posao mi je bio da otvaram i zatvaram vrata kupcima (mada su se kupci mogli izbrojati na prste, vecinom su to bili gledaoci) i jos sam trebao paziti da neko nesto ne mazne (sto je inace obicaj kod bogatih, inace ne bi ni bili bogati). Meni bi bilo dovoljno maznuti jednu kravatu posto su one stajale oko £100 ili ti 150 eura. Cijenu dragulja necu ni spominjati, nemam toliko mjesta za sve te nule.

Drugi dan su me prebacili na drugo mjesto gdje cu ostati narednih nekoliko mjeseci.

To je bila neka zgrada sa uredima i nekom radionicom za izradu nakita. Tu sam imao i poslovodju koji nije bio lijep ni skolovan ali je zato bio izuzetno glup.(a ja jos gluplji kad se isti dan nisam pokupio i napustio posao). Tako sam ja dozvolio da me on maltretira narednih nekoliko mjeseci. I to sve zato sto mu se nije svidjela moja faca a vjerojatno ni poreklo. A jos kad je cuo da imam i neke skole onda je tek dobio ospice. Mogu reci da je robovlasnicko drustvo bilo mila majka naspram nasih uvjeta rada. A njegov engleski je bio takav da mi je sluzbenica sa recepcije morala prevoditi sa njegovog engleskog na neki obicni engleski, sto ga je isto tako nerviralo a moje samopouzdanje glede engleskog pokopalo u crnu zemljicu. Najbolje bi bilo kad bi ga suspendirali na par dana zbog toga sto ponekad nije dosao na posao jer bi se zapio negdje cijelu noc. Jedno jutro tako pijan je cak otjerao sefa u p.m. (post meredijan) (eto nesto pametno i od njega) ali je i dalje zadrzao svoj posao.

Na kraju, zbog toga sto sam se bunio da nemam redovnu pauzu tokom 10 sati rada 9tko je jos video imati pauzu na poslu), je smislio pricu da se ljudi iz ured bune zbog mog engleskog (kao treba biti expert da bi reko good morning i good bye pri otvaranju vrata) i trazio da me prebace na drugo radno mjesto. I tako je njegov najbolji prijatelj dosao na moje mjesto a mene su prebacili na ulicu. Sto znaci da sam trebao devet sati dnevno patrolirati istom onom Bond ulicom. Ja sam se tu kao nesto bunio ali nikom nista. (da sam bio pametan trebao sam ih tuziti sudu i pokupiti odstetu) ali sam ipak postao pas ulicar.

Zadatak mi je bio da pazim na sumnjive tipove koji bi se vrzmali ulicom i od kojih je eventualno pretio pokusaj pljacke. Jedina pljacka za koju sam cuo u toj ulici je bila prije dvije godine a pljacku je izvrsio a tko drugi nego neki „nas“ (ok ne bas potpuno nas ali tu negdje). Moja parola je bila ako vidis nekog sumnjivog idi sto dalje od njega.

Poslije tri sedmice na ulicu se vratio i najbolji prijatelj mog bivseg poslovodje. Onaj moj bivsi posao mu se nije svidio jer je sekretarica na recepciji ponekad pricala njemacki i on je sa svojim prijateljem pokusao izbaciti ali njim to nije uspjelo pa je on sam napustio to mjesto i dosao meni na ulicu. Ja sam naravno skakao od srece i cupao si kosu jer sam znao sta me ceka. Drugi dan mi je prigovoreno sa njegove strane da mi je jakna velika, treci da hodam prebrzo, cetvrti da moram da prijavim gdje idem na pauzu itd itd (da ne nabrajam sva ponizenja jer ce mi doci da ih stvrno tuzim).

Kolko je posao bio odvratan tolko je ponekad bilozanimljivo vidjeti Rod Stuarta kako kaska za njegovom Penny Lankester. Debelog Elton Johna sa svim nakitom. Micka Jaggera kako se skriva od fotografa. Viktoriju Backham koja se seputi ulicom a niko je ne sljivi itd itd. (o njima i o Bond ulici mozda vise u nekom eventualnom prosirenom izdanju prica)

Ja sam za to vrijeme molio Bogu dvije krunice dnevno samo da me izvuce odatle. I eto me na novom poslu. Jeste da je placa upola manja, jeste da se radi i nocu ali bar je dosadno tako da imam vremena pisati ove price (ako ih neko cita uopce) i traziti novi stan i novi posao..

(Da ne zaboravim onaj moj poslovodja je na kraju dobio otkaz ali je par dan poslije toga dobio posao u istoj zgradi kao neki sef sa jos vecom placom a manjom odgovornoscu, a on i dalje pijanci, i nek njim je. Uz to se njegov prijatelj dosao na njegovo mjesto jer su onu koja eto na ne srecu zna i njemacki, prebacili na drugo mjesto).

Do posla moram promjeniti nekoliko prevoznih sredstava a o Londonskom prevozu iduci put.

Objavio grozni u 2. travanj 2005 19:01:00 | 0 komentara