Postovi
Londonske price 88
Sinoc sam ravno sa posla otisao do dvorane gdje smo trebali igrati basket. Naravno stigao sam ranije kao i obicno. Ispostavilo se da je termin zakazan pol sata kasnije nego na mailu kojisam ja dobio. I sad sto cu? Odem do prvom pub-a na pice. Tu mi uzmu dvije funte za malo sirupa pomjesanog sa vodom koje oni nazivaju coca-cola. To jos ne bi bio i problem da mi se ispred stola nije stalno setala konobarica u minicu. A noge ko balvani a najlon carape pocepane. Zemljo Engleska sto sam ti ja skrivio.
Za basket nas se skupilo nas devetoro taman da imamo za tri ekipe. Od toga dvojica turaka prijatelji jednog naseg momka. Ja sam se malo zagrevao dok smo cekali da prethodna grupa sidje sa terena. Poslije dvadeset metara trcanja sam bio primoran da sjednem da se odmorim.
I tako smo se mi setali sat vremena po terenu jer nitko nije imao nisnage ni volje za trcanjem. Netko je poslije rekao da bi mogao jos sata vremena ali kad bi smanjili tempo. Pitao sam ga da li se taj tempo koji smo mi imali uopce moze smanjiti.
Na putu van nas je cekalo neprijatno iznenadjenje. jedan od dvojice turak je sjedio van na stepenicama i drzao se za grudi. Rekao nam je da mu ga bole i da ga trne lijeva ruka. Ubismo Turcina pomislih, a sta bi tek bilo da smo trcali?
Zamolili smo tipa sa recepcije da nazove hitnu pomoc.
Hitna pomoc u Londonu brzo stize ali kad ih nazovete pa dok ne postave sva pitanja prodje sat vremena. Evo ovako to otprilike zvuci.
- Molimo posaljite hitnu jedan covjek lezi van i kaze da ima problema sa srcem.
(posto ja nisam cuo drugu stranu prenecu samo jednu)
- Mi smo u saymor ulici....
- Koliko mu je godina - pita njegovog prijatelja
- 31
- Kako se zove
- Tako i tako
- Jeli uzima neke lijekove
- ne
- Da li je pusac
- ne
- gdje ga boli
- u grudima
- jeli oznojen
- jeste
- sta je radio kad ga je pocelo boliti
- igrao je kosarku
(tu je meni vec pukao film tako da sam htio uzeti slusalicu i ziderati se na njih da posalju prokletu hitnu i da ne sere sa pitanjima)
- kakve boje su mu oci
- plave
- gdje stanuje
- tamo i tamo
- kad je zadnji put imao sexa
- on je peder
- tko ce platiti troskove
- taj i taj
mislim ova zadnja pitanja sam dodao posto sam zaboravio sva glupa pitanja koje su postavljali.
I da skratim pricu doktor je dosao pa ambulanta njega odneli a mi se razlisli.
Kad sam stigao kuci imao sam sta da vidim. Moja draga gleda nogomet.
- Pa ti gledas nogomet?
- Pa nie to nogomet!
- Kako nije evo bas sad owen zabija gol.
- Pa ne igraju nogomet!
- Ne igraju ni domine kako ja vidim
- ma to je neka emisija o zvjezdama i neka dobrotvorna akcija
- a meni branis da gledam nogomet
- OVO NIJE NOGOMET
- a gdje je vecera
- nema nista za veceru
Onda je pala kritika pa samari jedan pa drugi, pa treci kod cetvrtog sam rekao:
- zar ja ne mogu ni jednom da te kritikujem a da mi ti poslije ne lupas samare, bas si neka.
Na kraju sam gladan zaspao na sofi posto me nije pustila u sobu na krevet.
Objavio grozni u 24. svibanj 2006 12:48:00 | 4 komentara
Londonske price 87
Sir Paul McCartney
Razvodi se McCartney – je naslovnica danasnjih novina. Zena ce da mu uzme nekih tricavih 200 miliona funti od onih 800 i kusur koje je on zaradio do sad.
Da mi je zao – nije. On je poznat kao skrtac i egoista a uz to od onih 600 milja se jos uvijek moze dobro zivjeti narednih 1000 godina.
Kao i svi poznati ljudi i on se poceo baviti humanitarnim radom zajedno sa zenom koja je na putu da ga ostavi. To je vjerojatnobilo na njen nagovor posto ne vjerujem da bi on za ista dati jedan peni.
Tako su se njih dvoje angazirali u borbi protiv nagaznih mina, kao pokojna princeza Dijana (sto je pohvalno) i u zastiti foka na sjeveru.
Mislim te foke ne bi ni ubijali da njihovi prijatelji bogtuni ne placaju masnu lovu za koze istih zivotinja sa druge strane ima toliko po meni vaznijih problema od foka, kao na primjer napustene djece, gladnih u africi i da ne nabrajam dalje.
Mozda se angazovao na pitanju foka zato sto i on obicno, sto bi mi rekli,
“sere ko foka”
Objavio grozni u 17. svibanj 2006 14:32:00 | 0 komentara
Londonske price 86
Antony Worrall Thompson – kuhar i kreten
Lijep dan , ja izdjem na pauzu u park da uhvatim malo sunca. iako sam se od istog okrenuo posto su mi od sunca bile zanimljivije cure razbacane po travnjaku kao prvi proljecni cvijetovi.
Uz put sam uzeo novine, one besplatne, da izgleda kao da citam dok gledam one iste cure.
Na jednoj stranici mi u oko upadne naslov “konobari iz istocne evrope ne znaju, ne zele servirati – kaze Wozza”
Wozza je (u naslovu je njegovo pravo ime) jedan od poznatih engleskih kuhara koji ima svoju emisiju na TV a i vlasnik je 5-6 restorana u Londonu.
Ovaj imbecil, djubre odvratno bez ikakvog stila (bio je gost neki dan u emisiji a imao je na sebi kosulju kakve se ne mogu vise kupiti ni na nasim najeftinijim pijacama) smatra da bi trebali ukinuti minimalnu placu za konobare jer bi onda ovisili samo o napojnicama i tako bi se vise trudili oko gostiju.
Izgleda da toj svinji neuglednoj nije dosta 6 restorana vec bi on da zaradi jos vise i da se njegovi konobari jos vise moraju ulizivati engleskoj i ostaloj burzuaziji kako bi ovi sa puno samilosti ostavili 10penija napojnice, sa ponosom kao da su ti kupili kucu u Dubrovniku.
Ovom kepecu idiotu jos i smeta sto se oni ne sluze dobrim engleskim. Pa sto onda ne zaposli engleze koji su zavrsili oxoford i koji citiraju sekspira svakodnevno u orginalu. Naravno da budala glupa ne shvata da ni jedan englez se nece ponizavati za placu koja nije dovoljna ni za pola mjeseca zivota u ovom gradu.
Posto ja ne psujem ostavlja druge da to dodaju na kraju ovog teksta.
Objavio grozni u 10. svibanj 2006 15:02:00 | 10 komentara
Londonske price 85
Dragi prijatelji (i neprijatelji mada se nadam da njih nema puno)
Ja sam eto zapostavio pisanje na ovom blogu iz razloga sto sam poceo pisati na novom blogu http://grozni.bloger.hr koji nije vezan samo za London vec je kao sto se blog i zove lupanje prazne slame. Sto znaci da ima svega i svacega pa tako nekih stvari iz Londona.
Osjecam se kao da je ovaj blog kao jedna stalna veza dok je onaj drugi kao ljubavnica koja je interesantna zato sto je nova ali zato prava ljubav i prva ljubav ostaje uvijek prva.
Zato evo jedan tekst koji sam tamo napisao a vezan je za London.
Uz put sam napravio nekoliko slika jednog groblja koju vidite iznad posta.
Mjesto zlocina
Obicno kazu da se zlocinac vraca na mjesto zlocina. Ovaj put se zrtva vratila na mjesto zlocina.
Zrtva sam ja a mjesto zlocina je ordinacija gdje su me iskasapili zadnji put.
To jest nisu me iskasapili ali sam imao probleme (velike) poslije vadjenja zuba.
Ovaj put sam isao ocistiti kamenac. Pored zubarske stolice vec su bila pripremljena kolica. Onakva ista kakav se koriste na gradjevini za prenosenje tereta.
Zubni higjenist. To me podsjeca na higjenicare koje smo imali u skoli. Da li si orao ruke, da li su ti nikti porezani itd itd. No tih se stvari sjecaju samo generacije koje dugo pamte.
Ovaj higjenicar to jest ova posto je iz juzne afrike porijeklom, tako d aje sva sreca da nisam crnac jer tko zna kakav bi imao tretman.. Ovako je jos dosta dobro proslo.
Bila je efektivna I za cas napunila ona klica kamenjem.
Ja sam napustio mjesto zlocina za nekoliko kilogram, i za, da ne kazem koliko funti laksi.
Objavio grozni u 8. svibanj 2006 12:28:00 | 4 komentara
Londonske price 84
Izlazak
Telefon je par puta zazvonio.
Sto se ne javlja pomislih.
- Da (zadihano)
Da me ne vara sa nekim pomislih u prvi mah ali onda cujem rad pokretne trake u dvorani za trening.
- Hocemo li na pice veceras? – upitah je.
- Tuuuup
Moja draga se od iznenadjena strmoglavila sa pokretne trake.
Dva sata kasnije smo kao pticice hitali ka najblizem baru. Za pravi izlazak negdje u centru Londona se vec osjecamo matori. Treba tu i putovati pa pronaci neki zanimljiv klub pa vracati se nazad. A to je vec previse.
Ovako smo se za desetak minuta nasli pred tipom balkanskog izgleda koji je zvakao zvaku otvorenih usta. Ne kazu dzabe nije zvaka za seljaka. Vrata bara su vec bila otvorena tako da nam je on samo pozelio dobrodoslicu klimanjem glave.
U baru polu mrak kao i u vecini barova mada je napolju jos bio dan. Nasli smo prazan sto, jer tko ce u ovim godinama stajati za barom, u pokrajnjoj prostoriji.
Zidovi su bili tamno crveni, velika ogledala i jos je samo falila metana sipka oko koje bi se vrtila neka Ukrajinka da bi bilo sve u stilu.
Pomislih da eto prilike da cujem sto se desava na polju glazbe posto ni radio nisam odavno slusao. Prvu stvar koju su pustili je bila neka stvar od Beatles ili kko se vec pisu. Moji bi to rekli bitlis. Sjecam se kako su jednog mog prijatelja roditelji jurili sa makazama za sisanje i govorili “ e neces ti meni biti bitlis”
Znaci glazba se nije promjenila od kad sam prvi put sam izasao u grad.
Djevojke su bile istih godina kao i uvijek. Za divno cudo bilo je i par rariteta mojih godina. Cure koje su tocile pice sa izrazenim dekolteima ali to nije pomoglo posto sam naocare zaboravio na poslu.
Mi sm lijepo popili nase pice, draga vino a ja coca-colu kao i obicno. Uz put smo culi neki razgovor na nasem jeziku bez kojeg ne moze proci ni jedan bar. Ja sam cak htio da ih i upoznam ali me draga sprecila u tome.
Posto me za tih pola sata ni jedna nije ustinula za dupe odlucili smo da se vratimo nazad u nase sofe i nastavimo gledati TV. Tko zna mozda smo bas nesto vazno propustili.
Balkanoidni tip na vratma je pricao sa nekim drugim tipom i to na poljskom.
Sto je mene razocaralo posto eto vise ne znam ni da prepoznam tko je nas a tko nije.
Objavio grozni u 2. svibanj 2006 14:52:00 | 3 komentara
