Postovi
Londonske price 36
Trcanje
Ocito sam omatorio.
Nesto sam ocoravio pa sam poceo da nosim i naocare. Trebao bi otici na pregled ociju ali tu gdje sam pitao, u blizini gdje radim, je pregled £30.
Toliko mi se ne daje bas za 10 min pregleda. Mozda to obavim kad odem u hrvatsku.
Nesto ni ne cujem bas najbolje. Narocito slabo cujem kad mi draga preko telefona kaze da bi trebalo spremati kad dodjem u stan.
Mozda bi one sijede vlasi u kosi mogao ofarbati? Ali ne frabanje mi se ne svidjaa i sa njima izgledam ozbiljnije. Inace mi ne daju toliko godina koliko imam. Ili samo znaju lijepo da lazu.
Uz to su mi nesto i zivci popustili. Nije ni cudo gdje zivim. Trzam se na svaki ranac u podzemnoj.
Zbog toga sam odlucio da trcim.
Ali trcim samo u krug. Sto ce reci nigdje ne stizem.
Prije par dana sam bio prvi put na trcanju poslije jedno godinu dana (ona dva puta igranja kosarke ne racunam). I to sam trcao po parku koji je pored Themse nedaleko od naseg stana.
Izdrzao sam cijelih 25 minuta bez stajanja. Jeste da me neka baka obisla u rulatoru par puta, ali brzina nije bitna bitno je da sam na svjeze zagadjenom Londonskom zraku.
Poslije tog dana dva dana nisam uspjevao da sidjem niz stepenice od upole misica. Ako se misicima mogu nazvati onih par zila na nogama.
Juce sam odlucio da nastavim (ja nikad ne odustajem tako lako). Ovaj put je bilo malo teze nego prvi put. Em mi ruta nije vise toliko zanimljiva, em sam se stalno osvrtao da vidim da me ne jure neki pripadnici antiteroristickih snaga sa isukanim pistoljima.
Naime cijelo vrijeme se cuje zavijanje sirena, sto inace nije neuobicajno u Londonu ali sad nekako drugacije zvuce, a i jedan helicopter je kruzio nesto iznad parka.
Mora da me prate.No dopuzao sam doma ziv i zdrav, bez metaka u zatiljku.
Kad bolje pomislim mozda je trcanje dobro za odrzavanje forme u slucaju kad bi morao bjezati iz Londona. Ili od terorista. Ili policije (no od njih se ne bjezi to smo vec naucili) A nije lose ni kad bude opet saobracaj u prekidu.
Jos sam mislio ako trcim necu morati pomoci u kuhinji i u spremanju stana (zbog nedostatka vremena) Ali tu sam se malo zatrcao!
Objavio grozni u 27. srpanj 2005 18:09:00 | 5 komentara
Londosnke price 35
Pjesaci
Nastavlja se psiholoski rat u Londonu.
Kako vidim na vijestima na nekim podzemnim stanicama su se neki tipovi igrali bombasa.
Povrijedjenih jedan i to onaj koji je imao ruksag sa detonatorom u njemu.
Uplasenih na milione, koji se pitaju sta ovo treba da znaci i kad ce se desiti opet nesto ali sa pravim bombama.
Pitanje je tko su ovi? Da li ista grupa od prosli put ili neki amateri koji hoce malo popularnosti.
Upravo sam primio mail da ne mogu izaci sa posla zato sto je policija zagradila ulicu.
Bas lijepo!!!
Ako se i uspijem probiti do stanice tamo ce mi ispreturati torbu sto mi se bas ne svidja jer ce naci slike koje sam danas razvio. A na njima sam tako uspio da ce me zatvoriti bez pitanja. Reci ce nije dosta terora jos nas I ti terrorises sa svojim slikama.
Posto podzemna ne radi ona cu morati opet pjesaciti pola sata. Eto kako teroristi misli na nase zdravlje. Znaju oni da nam treba malo setnje sa vremena na vrijeme.
I predsjednik ove zemlje se sve sece, ali po nasim nervima.
A iracka nafta tece li tece.
Objavio grozni u 21. srpanj 2005 18:38:00 | 6 komentara
Londonske price 34
Hrcak
Zivot ponekad podsjeca na trcanje hrcka (ako se tako zove ta mala neumorna zivotinja) u onom kruznom kavezu. Trcimo a nigdje ne stizemo. Ili nam se to samo tako cini.
Posto su bombaski napadi prosli i u iscekivanju novih London se vratio u svoju svakodnevnicu. Opet guzva na putevim, podzemnoj a narocito u trgovinama.
Ja sam uspio potrositi nesto novca prosle subote na neke hlace i ljetnje sandale. Cijena sitnica sto bi rekao Sir Oliver iz Alan Forda.
Moja draga nije imala te srece posto je cijeli dan potrosila u trazenju kupaceg ali bez uspjeha. Izem ti London!! – kaze ona.
Vrijeme je bilo toplo proslih dana tako da sam u nedjelju bio sa svojom dragom na pikniku u obliznjem parku.
Posto je u parku bas tada, nasao tu da dodje i neki circus, morali smo otici skroz na drugi kraj parka da ne bi slusali drndanje njihovih agregata. (Zar nam nije dosta cirkusa proslih dana zar nam treba i pravi circus.)
U jednom trenutku moja draga me prekine u citanju stranih novina (hrvatskih) i kaze : - Si vidio onaj par??
- Koji?? - Pitam ja
- Onaj ispred nas. On je, cekaj da ti pokazem!
I onda me pomiluje po straznjici kao sto je ona njega pomilovala.
Pa sta! - kazem ja i taman da se nastavim da citam, vidim neke dvije cure malo dalje na travi i jedna od njih kako gleda u nas. Poslije je nesto pricala svojoj prijateljici i pomiluje je na isti nacin.
U novinama sam vidio da sam dobio konkurenciju posto je u zadnjem broju Globusa bio exluzivni izvjestaj iz Londona a izvjestac je Slavica Ecclestone.
Izvjesce necu komentirati to ostavljam vama, ako ste citali.
Inace se ovih dana moj prijatelj Tony (ljubi ga bin laden) trudi da dokaze kako teroristicki napadi nemaju nikakve veze sa ratom u Iraku vec samo sa extremizmom u Islamskim redovima. To je kao da kaze: zar vjerujete vise svojim ocima nego meni??
Kad sam procitao sve novine i kad mi je dosadio zdrav zivot u prirodi krenuli smo na kavu u obliznji restoran pored Temse. Dok smo cekali da narucimo kavu gledao sam konobara kako nesto objasnjava svojoj koleginici i pomiluje je na isto “onaj” nacin.
Objavio grozni u 19. srpanj 2005 16:15:00 | 1 komentara
Londonske price 33
Dvije minute sutnje
Danas tocno u podne smo izasli na ulicu da odamo pocast zrtvama atentata od 7.7.
Dvije minute za pedesetak zrtava. Te dvije minute nisu dovoljne ni da se procitaju imena svih tih nastradalih no ja se nisam sjetio samo njih.
Sjetio sa se i onih drugih 700 povrijedjenih.
Deset miliona uplasenih od novih atentata.
Dvadesetak djece u Iraku koja su primajuci bombone od americkog vojnika bile izlozene bombaskom napadu, koji vecina nisu prezivjela.
Stotinjak zrtava iz Srebrenice koji su sahranjeni prije neki dan na desetogodisnjicu masakra u Srebrenici.
Nekoliko djece iz Brezovice koje u tom skandalu za cije osjecaje se malo tko pita.
Djecu u skoli ciji je ucitelj odlucio da digne u zrak sebe i ljude oko sebe ovdje u Londonu.
Miliona ljudi i djece u Africi i kojima je Aids alternativa ako ne umru od gladi.
Slava njim!
Objavio grozni u 14. srpanj 2005 15:06:00 | 1 komentara
Londonske price 32
London, dan poslije
Trgnuo sam se na zvonjavu sata i lupio glavom u krevet. Zaboravio sam da lezim ispod kreveta.
Draga je provirila ispod i rekla :
- Dragi vrijeme je da izadjes van!
- A ne! Ne izlazim dok je ovog srca junackog.
Ipak sam poslije malo neckanja izisao ispod kreveta. Povadio sam jastuke koje sam sinoc potrpao u prozor, to u slucaju da se neki avion zakuca u zgradu, da vidim kakvo je vrijeme napolju. Vrijeme, mjestimicno teroristicki oblacno.
Dok sam ispijao jutarnju kavu prelistavao sam testament koji sam sinoc pisao. Testament se svodi na na jednu recenicu. Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljam samom sebi (kao deda Pantelije iz maratonaca)
Dok su na TV jos prepricavali jucerasnje dogadjaje ja sam se spremao za posao. Ispod kosulje sam obukao pancirnu kosulju iz domovinskog rata, koju je moj prijatelj zaboravio jedno vece kad se zapio kod mene. Na glavu sam stavio slem iz drugog svjetskog rata. Uspomena na mog oca. Morao sam da dopisem ki da misle da volim kiss. Posto nemam naocare za sunce uzeo sam skijaske cvike koje sam dobio u izbjeglickom kampu u Svedskoj.
- Draga daj da podesimo frekfencije!!
- Kakve frekfencije? – pita ona
- Pa na toki-vokiju.
- Odakle ti tiki-voki- pita
- Pa ove sto sam maznuo dok sam radio kao security. Ja cu biti soko a ti?
- Ma kakav soko ti mi vise izgledas na sismisa. – odvrati ona
- Ok ako sam ja sismis onda ces ti biti zvecarka.
Mada me razljutila drzao sam je dugo u zgrljaju brisuci suze zavjesom u hodniku.
Tko zna da li cemo se opet vidjeti?
Nakon sto sam dobro osmotrio hodnik, dao sam joj voki toki i polako se isunjao van,. Na prvom katu sam ispred susjedinog stana obrao par listova oleandera za kamuflazu.
Ulica poluprazna.
- sisimis zove zvecaraku over!!
- Sisimis zove zvecarku over!!!
- SISMIS ZOVE ZVECARKU OVER!!
- Ma sta se deres!!Cula bi te i bez toki-vokija. Odgovori ona
- Sisimis na put over!
- A sto sismis nije oprao posudje sinoc?
- Zar u ovom povijesnom trenutku kad smrt vreba na svakom koraku ti mislis na posudje? Over.
- Sisimisu doces ti meni kuci!! A sad me ostavi da pijem kavu na miru.
Prebacio sam se na drugu stranu ulice i sakrio se iz zbuna da osmotrim situaciju. U tom pokretu sam skoro ugazio u teroristicku zamku lokalnog psa.
Slijedecih 200 metara do stanice sam pretrcao sto sam brze mogao. U vlaku prije nego je krenuo, sam prvo poizbacao sve sumnjive osobe van. Na novine sam izbusio rupe da mogu promatrati ostale koji su ostali unutra. Vlak je podrhtavo od drtaja mojih koljena. Preko Temze sam plivao da me ne bi slucajno zaskocili na mostu.
Dok sam cijedio svoju kravatu na random mjestu pored mene je sjeo tip u crnom odijelu sa crnom leptir masnom oko vrata.
- Who are you? Pitam ga ja
- Bond – kaze on.
- WHO????
- Bond, James Bond
Objavio grozni u 8. srpanj 2005 12:47:00 | 8 komentara
Londonske price 31
Black Thursday
Da li se covjek moze osjecati sretan jedan ovakav dan u Londonu?
Da moze!!. Sretan zato sto si prezivio, sto nisi bio i sto nitko koga poznajes nije bio u tom busu, vlaku gdje je explodirala bomba. Jedan kolega je cak izjavio : Hvala al-quaidi sto mogu ranije kuci sa posla. Odmah se ispravio i rekao: Joj tako se nesto ne moze reci. No iz njega je samo govorila ta sreca sto je prezivio jedan ovakav dan.
Sta je sa onima koji nisu bili te srece danas?
Kako ce naci utjehu prijatelji i rodjaci onih 37 (dosad obajvljeno) poginulih i onih 700 povrijedjenih?
Tko su ti koji su danas dali svoje zivote u Londonu?
To nisu ni politicari ni bogatasi (koje voze privatni soferi) vec obicni gradjani koji su zurili na svoj posao da bi mogli priustili hranu ineku novu igracku za svoje dijete.
To nisu bili samo Englezi vec Poljaci, Indijci, Njemci, Francuzi, Novo Zelanjdjani, Pakistanci etc.
To nisu bili samo Krscani vec i Muslimani, Jevreji, Budisti, Ateisti, Ortodoksni etc.
To nisu bili samo bijelci vec i crnci i azijci.
Nadam se da ce ovaj dogadjaj jos vise zbliziti ljude i jos vise izolirati one kojima su smrt i novac drazi od zivota.
Objavio grozni u 7. srpanj 2005 21:01:00 | 3 komentara
Londonske price 30
http://croatuk.proboards21.com/index.cgi?board=general
Na ovoj stranici mozete procitati kako prolazi danasnji dan za neke hrvate u Londonu
Objavio grozni u 7. srpanj 2005 15:54:00 | 2 komentara
Londonske price 29
Olimpijada je pocela
Samo da vam javim da je sa vasim dopisnikom sve ok. Kao sto ste culi jutros je nastao kaos ovdje u Londonu.
Izmedju ostalog na Liverpool stanici je kako sam cuo isto odjeknula bomba i to nekih pola sata nakon sto sam ja prosao kroz tu stanicu.
No business se nastavlja kao i obicno jedino je pitanje kako cu danas stici doma posto su obustavili sav podzemni iautobuski saobracaj.
Od kada sam dosao u london sam znao da ce se ovako nesto desiti samo je bilo pitanje kad.
Eto sad znam i kad.
Izgleda da su cekali da London dobije olimpijadu o kojo sam bas juce htio pisati i povezati sa opasnoscu od teroristickih napada ali eto preduhitrili su me.
Vi vjerojatno imate vise vjesti od mene posto ja nemam tv na poslu osim interneta.
Objavio grozni u 7. srpanj 2005 13:10:00 | 6 komentara
Londonske price 28
Live8
Shit!!!! Big day a ja zaspim. Vec je pola jedanaest a ja sam vec mislio krenuti u ovo vrijeme. Na brzinu sam se obukao, i pojeo dorucak. Ubacio posudje u masinu za pranje vesa. Shit!! Tako je to kad se zuris. Potrpao u ranac sve sto sam mislio da ce mi trebati za citav dan. Duksericu ne nadjem, shiiit. Izletio sam iz stana i na putu do podzemne svratio u kafe Nero da se fiksnem sa jednom large kavom. U podzemnoj nije bilo onoliko ljudi koliko sam ocekivao. Shit!! zaboravio sam poneti moj mali radio no nema veze nadam se da ni ovako necu nista propustiti.
Na nebu vidim helikopter koji vuce ogromnu reklamu. Daleko je pa ne vidim sto pise ali to je jos jedan nagovestaj da ce ovo biti specijalan dan.
Sa High Street Kensington stanice zurim prema Hyde Parku. Tu je vec guzva.
Danas je u parku i Gay Pride samo da ne zalutam tamo.
Pomoc za Afriku dajem al dupe ne dajem.
Kartu naravno nemam. Nikad nisam imao srece na lutriji a karte su se tako izvlacile.
Vrzmam se oko ulaza kao macka oko vruce kase, ne bi li se kako uvukao unutra.
Uz to su citav park ogradili tako da ne mozes doci ni blizu koncerta.
Jedna od parola akcije je bila “We don’t wont your money, we want you”
I eto ja sam tu, a ne puste me unutra, i gdje je sad tu “justice” koja se propagira.
Neki mi nude kartu za £200 ali nisam lud da njim platim toliko. Druga zena nudi dvije za £200 i to je vec u pola cijene ali i to je previse za moj budget.
Na kraju su me dobili a money je uzela jedna ljubazna cura koja mi je prodala kartu za veliki screen za £20.
Da objasnim onima koji nisu upuceni. Bile su dvije vrste karata jedna za podrucje kod bine i druga za dva velika screen (ekrana).
Ako je vec bio besplatan koncert (za neke) sto onda nisu pustili sve u park koji su htjeli da dodju. Mozda bih se i tu skupilo preko pola milliona kao u Philadelphia-ji ovako se zadrzalo na nekih tricavih dvijesto tisuca dusa.
Taman sam stigao pred screen, pred kojim je vec sjedelo par desetina tisuca osoba, kad je poceo megakoncert.
Common rock me!!!
Konecrt je otvorio Sir Paul McCartney koji bi vise pristajao na Gay Pride, ali tamo ga vjerojatno ne bi primili posto je on samo peder u dusi. (nek mi oproste njegovi obozavatelji a i pederi sto ga spominjem sa njima)
I tako sam se ja izvalio na travu sa ostalima i pratio taj najveci koncert ikada napravljen. Neki su oko mene su cak i mirisali na travu.
Na binu je uskoro izasao Sir Elton John i za divno cudo na sebi ovaj put nije imao prstenje i ogrlice sa dijamantima iz Afrike. Mora da su mu rekli da to ne bi bilo bas u redu. i od svih tih sireva meni bi najvise prijao jedan trapist.
Na pozornici su se smjenjivali velikani svjetske glazbene scene sa velikanima kao sto su Bill Gates koji je najvise dao u dobrotvorne svrhe i koji je rekao da ce do kraja svog zivota sav svoj imetak dati u dobrotvorne svrhe.
Jeste da ga preklinjem kad mi zasteka Windows ali njemu svaka cast.
Tu je jos bio i predsjednik UN Kofi Annan koji je bio jedan od rijetkih crnaca na ovom koncertu kako medju izvodjacima tako i medju publikom.
Cak sto vise mozda 50% od prisutnih na tom mega koncertu na zlaost ne voli crnce.
No to ih nije sprecavalo da se dobro zabavlajju na njihov racun.
Ispred glavne bine je bio jedan manji krug gdje su mjesto imali samo oni odabrani kao recimo David Beckham sa njegovom dragom.
Da li je koncert samo zato da bi se oni bolje osjecali kad budu vracali doma u svojim najnovijim autima?
Da li ce poslije ovog koncerta manje se derati na svoju crnu poslugu?
Da li bi bilo mozda boljeumjesto koncerta da Afrikancima vratimo sve one dijamante koje smo njim uzeli i da njim platimo svu onu naftu koju smo potrosili?
Pitam se da li sam ja jedini skeptican od prisutnih 200000 lobanja ili je to mozda samo govor kiselog grozdja posto ja nisam ispred te bine?
“Make poverty history” jos jedna parola ovog okupljanja mi je sve vise izgledala samo kao sminka kako se koncert priblizavao kraju.
Koncert je polako odlazio u povijest ali siromastvo sigurno ne.
Narocito ne, siromastvo duhom.
Objavio grozni u 4. srpanj 2005 11:58:00 | 4 komentara
