Postovi
Londonske price 43
Rolling stone
Bas je isla pjesma Like rolling stone na radiju, dok sam ja sa svojom dragom uzivao u domacem Ilockom grahu. Nije da se ne moze kupiti graha u Londonu ali ovaj sam dobio od prijatelja i pokazao se kao bolji.
Odmah poslije vecere me nesto poceo zezati stomak. Zar tako brzo djeluje ovaj put?-pomislih. To zezanje se ubrzo pretvorilo u neizdrzljivu bol u predjelu ledja.
Znam da se od graha p..i samo da ne pr..nem u fenjer ovaj put – pomislih.
Ubrzo sam shvatio, iz iskustva od prije sedam godina, da je uzrok bubreg i neki kamen koji je bas veceras odlucio da krene van.
Zamolio sam dragu da odmah nazove hitnu pomoc. I dok je ona odgovarala na pitanja tipa, gdje stanujem, koliko mi je godina, koje sam rase, sta sam po zanimanju, imam li alergiju, da li mi je mucnina, da li mi je netko u porodici imao psihicke bolesti itd itd itd, ja sam vristao od bolova na krevetu. Posto je prozor bio otvoren pitam se sta su susjedi pomislili?
Moja draga se sva unervozila tako da je uzela krpu i sprej za staklo da obrise stol poslije vecere i kad je krenula da brise prozore rekao sam joj da sad i nije bas vrijeme za spremanje dok ja umirem na sofi. Mozda se uplasila sto ce reci oni iz ambulante ako vide zrno prasine na polici za knjige?
Oni su stigli za nekih petnaestak minuta a mene su bolovi na srecu vec malo popustili.
Opet su mi postavili sva ona pitanja, pokupili mene i dragu i odneli u Chelsea bolnicu.
Na moje razocaranje nisu isli pod sirenama tako da sam ih skoro zamolio: dajte malo ukljucite sirene zbog ugodjaja, jos ce pomisliti susjedi da mi nije nista.
Tamo su mi dali onu kosulju sto se veze na ledja. Kratkih rukava a ne ona ludjacka kojoj bi se mogao nadati. Gurnuli su mi neku permanentnu iglu u venu i izvadili krv.
Tako imam lijepe velike vene na rukama da bi mi bilo lako drogirati se.
Zamolio sam ih da mi daju nesto protiv bolova. Odbio sam neki lijek koji se stavlja u straznjicu. (nju nedam nikom a jeo sam i graha pa mozda nece djelovati) pa su mi dale neke pilule. Ja sam ocekivao da ce mi krknuti nesto u venu tako da ne moram cekati da lijekovi krenu djelovati.
No ni ovi nisu bili losi! Naprotiv bas sam se poceo fino osjecati.
Rekao sam dragoj: Bunis se da te nigdje ne izvodim. Pa sad smo eto izasli. Jos smo imali besplatan prijevoz a ja sam cak i drogiran.
U naredni nekoliko sati su me cetiri puta slali na rengen pa sam provjeravao da li svjetlim u mraku ispod prekrivaca.
Zakljucak je bio da su vidjeli neki kamicak na putu van i da je najbolje da ostanem tu noc u bolnici.
Cuo sam mnoge horror price o Londonskim bolnicama ali mogu reci da su me prijatno iznenadili. Svi su bili, iako malo ne organizirani, jako ljubazni (ili mi se to samo cinilo zbog lijekova) a i bolnica je izgledala cisto i sa modernom opremom.
Sliku je pokvarilo to sto sam sutradan cekao nekoliko sati da me otpuste iz bolnice. Te njim treba ovaj te onaj papir , te lijekovi itd.
Moj “rolling stone” je u medjuvremenu izasao van i samo se nadam se da je bio jedini.
Objavio grozni u 30. rujan 2005 13:36:00 | 4 komentara
Londonske price 42
I’m sorry!!!
To je uzrecica koju ce te najcesce cuti u Londonu.
Najmanje 10 puta dnevno ce vam netko reci I’m sorry ili ce te vi nekom isto to reci.
Sinoc sam poslije posla otisao u trgovinu da kupim neke namernice za kucu. Na ulazu se dvije zene raspricale i zakrcile ulaz.
I’m sorry! - kazem ja
O! I’m sorry – odgovore one i sklone se u stranu.
I tako sam ja jedno pola sata hodao gore dolje trpajuci moju kosaru. Ali nisam mogao da nadjem senf sto mi je draga rekla da kupim.
Nazovem ja nju i pitam:
- Ej kako se kaze senf na engleskom??
- Pa senf! Isto kao na svim jezicima!
- Ali ja ga trazim i ne nadjem ga nigdje! Jedino sam nasao mustard, ono sto oni koriste.
- Ma mora biti i senfa
- Dobro pitacu – odgovorim i prekinem razgovor.
Zaustavim ja jednog od trgovaca i pitam:
Sorry , gdje se nalazi senf?
Sorry??
Senf – ponovim ja
Sta je to?
Pa ono sto stavlajte na kobasicu.
Sorry ali ja ne znam.
Zaustavim ja drugog trgovca:
- Sorry , gdje se nalazi senf?
- Sorry ,ali ne znam.
Jedna prodavacica pored njega me pita :
- A kako se pise to?
- S -E -N -F – odgovorim ja razgovetno.
- Nikad cula – odgovori ona
- Pa sto stavljate na hrenovke? pitam ja
- Kecap -kaze ona
- I sta jos?
- Mustard
- Da nesto slicno tome ali nije to. No nema veze.
Pomislim kako me je draga fino napravila budalom posto nitko ne zna sto je senf i ne kaze se senf na engleskom nego mustard.
Kad sam sve pokupovao dodjem ja na kasu i sva sreca nije bio veliki red.
Otkuca trgovac sve ono sto sam kupio.
Ja mu dam moju karticu posto nisam imao kesha.
- Sorry , nesto nije uredu sa karticom! – kaze on.
- Kako nije. Probajte ponovo.
- Sorry ali ne ide.
- Ok evo vam moja druga kartica.
- Sorry ne prima ni ovu – odgovori on poslije par pokusaja.
- Kako ne prima? – vec iznerviran upitah ja
- Sorry – kaze on
- Pa sta sad da radim, sacekajte nazvacu banku da vidim sto je posto znam da imam novca na obe kartice.
- Dobili ste Natewst banku ako zelite provjeriti svoj saldo pritisnite 1,
- Ako zelite da promjenite svoj pinkod pritisnite 2
- Ako ….(vise puta) Ako ti ja dodjem tamo vidjeces ti!! Posmislim ja.
- Ako zelite da pricate sa nekim iz servisa pritisnite 8.
E tu sam te cekao- pomislih i pritisnem 8
- Dobro vece kako vam mogu pomoci?
- Ja stojim na kasi u trgovini ali sa mojom karticom nesto nije u redu.
- Sorry !Koji vam je broj kartice?
- XXXXXX
- Koja je druga cifra u vasem kodu.
- X
- Koja je zadnja cifra vaseg koda.
- X
- Koje je peto slovo djevojackog prezimena vase majke?
- Ufff cekaj da se sjetim
- X
- Sorry, gospodine vasa kartica je ponistena.
- STAAA??? Kako ponistena????
- Mi smo vam poslali novu karticu a ova vam je ponistena.
- Ali ja nisam dobio nikakvu karticu!!!
- Mi smoje poslali jos prije dvije nedjelje.
- ALI ja nisam dobio karticu. I kako mozete ponistiti karticu dok ne dobijete potvrdu da sam ja dobio novu? I kako ja sad da platim?
- Sorry mi mozemo ponistiti tu sto smo poslali i naruciti drugu karticu.
- A STA ja dotle da radim, da jedem svoju karticu za veceru!!! – proderem se ja.
Dotle se vec nakupilo ljudi u redu koji su cekali na mene, nervozno su me pogledavali. Druga kasirka se smjeskala ispod brka na moje deranje.
A meni se kosa polako pocela dizati ka visini.
- I kako ste je poslali – nastavim ja sa pitanjima?
- Postom.
- Pa jeste li vi normalni??? Znate i sami da u ovoj da ne kazem kakvoj drzavi posta ne funkcionira, narocito kad su kartice u pitanje. I prosli put ste mi slali tri puta karticu dok nije stigla. Kad ce te se vi nauciti jednom neke stvari, IDIOTI!!!!
Na to sam spusti slusalicu posto vise nisam mogao da cujem ni rijeci vise.
- Sorry , ali ja ne mogu platiti sad - kazem trgovcu na kasi i ljut izletim napolje.
Na vratim stana me cekala draga.
Gdje si ti tako dugo, i gdje su stvari????
I’m SORRY….Objavio grozni u 22. rujan 2005 15:05:00 | 11 komentara
Londonske price 41
Spremaci
Jutros kad sam dosao na posao vidio sam da salice od kave koju sam tu ostavio vise nema. Kao i svako jutro sam je nasao opranu u kuhinjskom ormaru nase kuhinjice.
Mogao bi pomisliti da su dobre vile u pitanju, ali nisu vec netko od sprema-ca/cica koji rade u nasoj zgradi.
Preksinoc je bio program na TV bas o njima. Vojsci od cetvrt miliona spremaca koji rade u Londonu. Oni koji rade su vecinom (99%) stranci iz svih mogucih zemalja. Najvise oni iz siromasnih zemalja Afrike, Juzne Amerike, Azije.
Pitam se tko je na zadnjoj drustvenoj ljestvici oni ili oni koji nemaju posao uopce.
Posto oni koji ne rade imaju mozda neku socijalnu pomoc a spremaci su cesto oni koji imaju falsificirane papire, studentske vize ili rade na crno tako da njim je to jedini izvor prihoda.
Pokazali su jednog covjeka negdje iz Afrike koji je bio u svojoj domovini a tu radi kao spremac. Ima dva posla spremaca tako da u prosjeku spava dva sata dnevno preko nedjelje. Jedino ima subotu slobodnu. Ovdje kao spremac ima vecu placu nego sto je bila njegova uciteljska u domovini. No sa tih £5 funti na sat ne mozes da zivis luksuzno ovdje. On pored svoje porodice kojoj salje novac jos salje novac i jednom siromasnom djetetu iz njegovog susjedstva.
Mnogi od njih su sretni da imaju i takav posao tako da ne prigovaraju na uvjete rada koji su cesto vise nego ocajni. Njihovi poslodavci se trude da skresu sto vise svoje troskove, tako da su radnici primorani da rade vise sa manjim brojem ljudi i za krace vrijeme. Ako se netko i razboli to nije problem posto ce se na ulici naci uvijek neko drugi tko je spreman da zauzme mjesto.
Tako ako ujutro rano u Londonu vidite neke umorne ljude u vlaku ili autobusu nemojte misliti da su bili na na nekom od party-u vec se vracaju sa teskog posla.
I operite svoju salicu kave ako je to moguce.
Objavio grozni u 21. rujan 2005 14:54:00 | 2 komentara
Londonske price 40
Dobio sa mail sa porukom da ce se odrzati casting za novi film koji ce se snimati krajem godine. Traze izmedju ostalog istocnoevropljane i mrsave ljude.
Posto su mi oduvijek govorili da bi mogao da budem model za gladne u Biafri odlucih da odem na tu audiciju. Drugi razlog je bio taj da bi vama mogao preneti kako to izgleda. (eto sve zbog vas).To sto sam sanjao kao klinac da postanem glumac to nije bio uopce razlog mog prijavljivanja.
I tako sam se ja poceo glumatati, isprjed zrcala, Al Pacina: Forget about it!!! iz filma Scare face. Obnovio moje plesno znanje iz salse i tanga, natjerao dragu da mi pocupa obrve i poreze dlacice iz nosa.
Vec sam zamisljao kako izlazim iz bijele limuzine na Leicester Squaru i kako se obozavateljke bacakaju preko tjelohranitelja. Morao bi takodje zastiti moje ime kao brand za svaki slucaj.
Na dan audicije me uhvatila trema onaj tipicni strah od uspjeha. Pomislio sam: ustati il odustati? Ali nece mene valjda strah uplasiti!
Kad sam stigao ispred zgrade gdje se odrzavala audicija tamo je vec bila masa naroda. Red jedno stotinu metara. Cim sam stao na kraj reda izgleda da su odmah zapazili moj talenat tako da su mi odmah u ruke gurnuli ugovor da potpisem.
No poslije sam vidio da i svi ispred mene imaju isti takav ugovor sa kojim se obavezujes da ako kojim slucajem nesto zaradis ima njima da das 15% od zarade.
A sta je 15% od tolkih miliona koje glumci zaradjuju na filmovima, pomislih ja.
U redu je cekalo svih mogucih vrsta ljudi. Od 21 do 75 godina starosti. Ispred mene su cekali troje Grka, dvije zene i jedan muskarac, svi svojih negdje sezdesetak godian starosti. Iza mene jedan tamniji decko obucen u crnu kosulju bez rukava (to da bi istakao svoje nabildane ruke) koji je pricao da je neki plesac. Ako gledali misice nemam sanse pored njega ali ako gledali velicinu nosa onda on nema sanse pored mene.
Bar polovina u redu su bili crnci, nekoliko cura iz rusije, par engleza koji su tu dosli zarad zabave, jedna trudnica, jedna zena sa malim djetetom (nek se dijete uci) itd itd.
O svakom licu, za sebe, bi se mogao napraviti po jedan film.
Prvih deset metara sam presao za deset minuta da bi slijedecih metar presao za pola sata. Sve u svemu sam cekao sat i pol da dodjem na red. Za to vreme je bila i amblanta da pokupi jednu curu koja je skoro pala u nesvjest.(nije lak put do zvijezda)
Prvo sto su me pitali je da njim dam kopiju putovnice.
Are you ta’king to me??? ARE you ta’king to me??? Odglumim joj ja taksistu, posto sam putovnicu zaboravio. Ali sva sreca prosao sam i sa svojom vozackom dozvolom.
Poslije se morala cura penjat na stolicu da izmjeri koliko sam visok. Uzeli mi obim prsa koji je bio isti obimu nadlaktice i jos par mjera.
U drugoj prostoriji su me pitali gdje stanujem sto radim te imam li kakav iskustva iz glume. Kako da ne svaki dan glumim na poslu da nesto radim. Ma sve znam kazem ja :samo me primi, samo me primi , kazem ja (kao onaj iz audicije)
Na kraju su me poslali u trecu prosoriju gdje su me slikali.
Ni na moje insistiranje nije htjela da me slika polugolog (da pokazem kako sam mrsav) vec me poslala kuci. I rekli su da ce mi se javiti na onaj moj broj telefona koji sam njim ostavio. A koji je pogresan jer sam se zbunio u tom trenutku i pogrijesio broj.To moram da njim posaljem da ne propustim filmsku karijeru zbog takvog peha.
Na putu kuci sam pjevusio onu pjesmu : Movie star, mooooovie star ….
Objavio grozni u 12. rujan 2005 15:20:00 | 4 komentara
