Postovi
Londonske price 1
Wellcome to London
Areodrom Stensted 09.03.2004 vreme negdje oko 11 am. Ovo a.m. i p.m. me uvijek zbunjivalo. Narocito ovo drugo posto se zna sto znaci kad kod nas nekog posaljes u p.m. Svakako se ne misli na post meredian kao u Engleskoj.
Izasao sam iz aviona ryanair-a. To je ona kompanija sa kojom kad idete platite vise za kojekakve taxe nego za samu kartu. Ali vam zato sve drugo naplate, kao na primjer extra prtljagu koju su meni naplatili nekih £40 funti. Za malu torbicu od 65kg.
Ako imate tu srecu pa imate Svedsku putovnicu kao ja onda vas na carini niti ne udostoje pogledom. Sasvim je drugacije kad se ide sa Hrvatskom ili ti nedaj boze Jugoslovenskom putovnicom. Onda se osjecate nekako vaznim kad vas pitaju za sve i svasta pa cak za obitelj i rodjake. Tu istu obitelj vam spominju i oni iza vas koji zbog vas moraju cekati u redu.
No nekako sam se uz pomoc raznih strijelica uspio docepati stanice gdje je cekao train (tako se kaze u Engleskoj vlak o.p.). Pitam se da li ovo o.p. u tekstovima znaci ovo pamti ili opaska pisca.
Sjeo sam sav ponosan sa kartom u ruci u taj isti train cekajuci polazak za London.
Na njemacke turiste pored mene, koji su zderali pivo i vikali zeig hail, se nisam ni obracao, ta ne mogu oni meni pokvariti moj prvi dan u novoj drzavi. Jeste da i nije bas tako nova kao one nase tamo ali za mene je nova i nevina. Ta bas nije tako nevina pokazace se kasnije.
Kroz vrata vagona je uletio, u stilu serifa iz kaubojskih filmova opasan nekim uredjajima kao pistoljima, kondukter u obliku crnca. Povikao je na cistom engleskom : Tickets please (karte molim o.p). E dobices je u 3 p.m. tek sam je kupio, pomislih ja. Ali nije je uzeo sreca njegova, samo je probusio rupu kao sto to oni imaju obicaj raditi.
Poslije jedno dvadeset minuta putovanja kroz zivopisan, prljav prigradski dio sjevernog londona trabalo preci na tube (tube je izraz za podzemnu zeljeznicu a a zvanizni naziv je underground, o.p.) na Tottenham Hale. Da li je tu negdje i stadion Tottenhema pitao sam se. No moje misli su se vise zaokupile masinom koja daje karte. Na koji sistem tko bi to znao!
Pitao sam na nekom tamo salteru da mi proda kartu i on mi je na lijepom Engleskom (barem mislim da je bio Engleski) objasnio nesto. Sta tko ce ga znati. Na kraju mi je ipak otvorio neka vratasca i pustio me da se spustim pokretnim stepenistem do tuba. Za one koji slabo pamte da ponovim tube je podzemna zeljeznica.
Poslije sam se drndao sa mojim koferima kroz te njihove podzemne kanale mijenjajuci par linija razlicitih boja od crne, crvene do zelene, e sto me majka rodi daltonistom, da bi opet na svjetlo dana izasao na Putny Bridge stanici. Kojim sa putem isao mozete i sami pogledati na internetu da sad ne ulazim u sve detalje.
Tu sam nazvao moju novu Landlady (stanodavku) koja je trebala doci po mene autom.
Cekajuci na nju cvrsto sam drzao moje kofere uza se. Svi tipovi oko mene su mi izgledali nekako sumnjivi. Ej to je London a tu se, kako sam citao i gledao u nekim filmovima, svasta dogadja. O tim dogadjajima ce mo iduci put. Naravno ako imao inspiracije.
Objavio grozni u 28. ožujak 2005 15:17:00
0 Comments: