Postovi
Londonske price 10
Za zivot vam je potreban novac a za zivot u Londonu vam je potrebno puno, puno novca. Mada sam cuo da je
E da bi imali bar za zivot morate da radite (osim ako vam tata nije neki ruski tajkun ili engleski lord, ali su i oni sve vise prisiljeni da traze poslove), a da bi se zaposlili pored svega onog sto sam vec spomenio potrebno je i da imate konto u banci. A da bi imali konto u banci treba vam slijedece: putovnica i potvrda da stanujete u Londonu. Potvrdjujete stanovanje tako sto donesete neki racun koji placate i koji je adresiran na vase ime. E sad ako imate srecu kao sto sam ja imao na mojoj prvoj adresi, pa stanujete kod nekog tko ne prijavljuje stanare, onda taj racun nemate.(naravno i ovdje ljudi muckaju sa porezom). Ako nemate taj racun onda se mozete slikati posto nista ne pomaze ni kartica iz druge drzave ni pokusaj podmicivanja (ili mu mozda nije bila dovoljana kugla sladoleda) ni pozivi vasih roditelja koji garantiraju za vas (moji ionako ni u ludilu nikad ne bi garantirali za mene) , nista. Ja sam poslije mjesec dana sredio to nekako preko skole koja je kao garantirala za mene. Ne znam zasto jos moram moliti banku da koriste moj novac i to mi jos naplacuju?? Posto sam u medjuvremenu preselio otisao sam da promijenim adresu u Banci i rekli su ok nema problema bice ubaceno u sistem za par dana. Poslije mjesec dana oni su jos uvijek slali sve na moju bivsu adresu. Treba to vremena ukucati tri reda u komjuter!
E onda sam htio prebaciti moj novac iz Svedske u Englesku da mi ne bi naplacivali svaki put kad vadim iz automata novac. Dosao sam na salter i dao njim moju Visa karticu iz Svedske i moju novu karticu i rekao prebacite mi tolko i tolko novca. Posto je bila u pitanju veca suma novca (za ove uvjete smjesna suma) morali su provjeriti sa mojom bankom u Svedskoj. Ja sam dotle cekao na salteru slusajuci nekog nijemca koji se raspravlja sa sluzbenicom na drugom salteru. (Bas su ti nijemci nekulturni kad povise glas na jadnu sluzbenicu banke). Onda se ona sluzbenica (koja je nestala sa mojim karticama) vratila nazad i rekla da nisu mogli uspostaviti vezu sa Svedskom (mora da je goluba pismonosu netko skinuo prackom) i da pokusam ponovo kasnije sto je znacilo opet cekanje pola sata u redu i pola sata dok oni ne kontaktiraju Svedsku (ako uspiju uopce). Pored mene je proletio nijemac sav crven u licu i nesto mrmljao o nekim idiotima i kretenima. Ja sam se fino kulturno pokupio i otisao kuci. Uz put mi je pala na pamet genijalna ideja. Posto imam on-line pristup mojoj banci u Svedskoj odlucio sam da tu transakciju napravim sam. Kad sam se logirao na stranicu banke poceo sam da vristim “opljackan sam!!!! opljackan sam!!!“. Moje love nigdje. Prvo sam pomislio da mi netko snimio karticu i podigao svu lovu, zatim da je neki haker pokupio nekako moju lozinku.
Kad mi je cimer na kraju lupio samarcinu da prestanem histerisati sjetio sam se da pogledam koliko mi fali na kontu. I naravno falila je tocno onoliko koliko sam ja htio prebaciti u Englesku. Odmah sam nazvao moju banku u svedskoj i pitao „var ar mina pengar???“ (u prijevodu - gdje su moj novac?)
Sluzbenica mi je ljubazno objasnila da je banka u Engleskoj zapocela transakciju ali je nije zavrsila i blokirali su moj novac. Ja sam vec pomislio kako su skinuli novac sa mog racuna a meni nisu isplatili i da sad mogu slikati. No na srecu nisu ga skinuli samo su ga blokirali. Svedjanka ga je lijepo odblokirala i na moje zadovoljstvo za pet minuta opet sam ga opet vidio on- line na mom kontu. Sutra dan sam opet bio pred salterom (naravno morao sam prvo klecati na koljenima ispred onog kretena od sefa da me pusti sa posla). Ljubazno sam zamolio za istu uslugu (od on-line transakcije sam odustao posto su naplacivali papreno). Opet je pocela ista procedura. Ovaj put sam bio pametniji tako da sam ponio sa sobom i rucak dok cekam da oni kontaktiraju Svedsku. I opet nisu uspjeli (izgleda da su izgubili i drugog goluba) i meni je pao mrak na oci kad mi je postalo jasno da su opet blokirali moj novac. Onda sam shvatio cilj onih resetaka i stakla na salterima. To je samo zato da ih ne mozete uhvatiti za gusu a ni pljunuti. Zar su oni mislili da sam ja nijemac pa cu samo povisiti glas. Mene su culi svi zaposleni banke pa cak i direktor banke u zgradi dva kilometra dalje. I gle cuda to pali i kod njih. Poslali su jos jednog goluba pismonosu i ovaj je izgleda prosao a moj novac je napokon bio prebacen. Na izlazu iz banke sam sreo onog nijemca zagrlio ga i rekao - sretno!!
Posto u svim kulturnim zemljama je obicaj imati kreditnu karticu tako sam i ja pitao za jednu ali su mi rekli da moram prvo imati konto sest mjeseci i tek poslije toga mogu dobiti kreditnu karticu. I eto mene poslije sest mejseci, sa kapom u ruci (sesire jos ne nosim) ispred saltera banke da apliciram za visa karticu. Ispunim ti ja njihove forlmulare i kazu mi za desetak dana ces dobiti karticu. Za dvadeset dana eto mene opet sa istom onom kapom u ruci (sesir jos uvijek nisam kupio) i pitam sta je bilo sa mojom karticom. Pogledala je u svoj kompjuter pa je nazvala nekoga pa opet u kompjuter pa je otisla na pauzu i na kraju je dosla i rekla mi nismo nista dobili mora da se zagubilo na posti. Oprostite! - kazem ja - ali ja sam vama osobno predao zahtjev a ne preko poste. (naravno razgovor se odvijao na engleskom uz psovke na hrvatskom). Na zalost morace te opet podnijeti zahtjev – kaze mi ona. Ajd sta cu budala, opet ja ispunim zahtjev. I na moju srecu poslije mejsec dana dobijem ja pismo od banke i u njemu PIN kod za karticu. E jos sad jos samo karticu da mi posalju. Posto nista nije stiglo iducih desetak dana nazovem ja njih. Da bi pricali samnom preko telefona sam morao prvo da kazem broj mog konta, adresu moju , adresu moje banke, moju lozinku, kad sam rodjen , gdje i zasto (ovo sam se i ja pitao) gdje sam zadnji put vadio novac, na kom automatu i koliko (ovo je u pitanju debit kartica da ne pomislite da sam vec imao kreditnu karticu) i kad sam tocno odgovorio na sva pitanja mije rekla da su poslali karticu. Naravno poslali su je preko poste koja se zove Post Office mada bi bolje bilo da se zove Lost Office (izgubljen ured) posto vecinu pisama i stvari koje posaljete preko poste nestanu bez traga kao u Bermutskom trokutu. (sve se mislim da neki otpad pa mozda i moju cimerku posaljem postom negdje) I sad je banka bila prisiljena da moju karticu proglasi nevazecom i da mi izdaju novu karticu. Trazio sam da mi ovaj put ne salju putem poste vec da cu ja sam doci po nju u banku. Opet ja pred salterom (ovaj put bez kape u ruci posto je proljece odavno vec stiglo a prvi put sam zatrazio karticu u jesen) par puta jer njihovih desetak dana obicno ispadne mjesec dana ili vise. I tako sad ja imam napokon tu Visa karticu. Naravno praznu!
Objavio grozni u 21. travanj 2005 22:14:00
0 Comments: