Postovi

Londonske price 39

Slika na MojBlogu

Oxford

 

Prosle sedmice je bio najveci karneval u Evropi koji se odrzava na Notting Hillu, djelu Londona gdje je i poznati market (to bi u mom zargonu moga nazvati buvlja pijaca) na Portabbelo Roadu. A tamo je i snimljen onaj film Notting Hill.

 

Ali! Moja draga se bojala da nece biti nekih gluposti na karnevalu, posto se uvijek nesto dogodi (ili se bojala da ja necu napraviti neku glupost) pa me nije pustila da idem sam na karneval vec je obecala da cemo tamo ici slijedece godine.

(vidjecemo da li je obecanje ludom radovanje)

 

Mi smo zato sjeli u autobus koji ide svakih desetak minuta sa stanice Viktorija i uputili se ka Oxfordu.

 

Putovanje do tamo traje dobrih sat vremena koje smo ispunili tako da smo trazili pogledom bijele konje na okolnim farmama. A razlog je taj sto kazu (ako ne lazu) da ako vidis bijelog konja moras se uhvatiti za dugme, pozeljeti nesto i to ce t se onda ostvariti. No mi nismo vidjeli toliko konja koliko imamo zelja. Jedna od zelja je bila da vidim jos deset bijelih konja.

 

Kad smo stigli imali smo sta i da vidimo, to jest nista! Naravno da se salim, ali ocekivao sam vise. No kad bolje razmislim moja ocekivanja se nikad ne bi mogla ni ispuniti. Ono sto sam najvise ocekivao je bila neka studentsko, intelektualna atmosfera a docekao me jedan mali gradic sa nekoliko crkva, starih zgrada fakulteta i mnostvo turista koji mi bas nisu djelovali posebno inteligentno.

 

Kad bi mogao provesti tamo barem godinu dana na nekim studijama onda bi vjerojatno osjetio i tu atmosferu najstarijeg sveuculista kako neki kazu.Neki kazu  da je Cambridge stariji ali to prepustam njima nek dokazuju jedno ili drugo.

 

Ispred jedne od crkvi u centru, sa koje se pruza lijep pogled na citav Oxford je i jedan kafic. No nismo mogli ostati posto je zabranjeno pusenje, mada su stolovi napolju.

Ja nisam vise pusac ali ima nekih u mom drustvu koji jesu da ih sad ne spominjemo.

A razlog je mozda sto su stolovi bili na kamenim plocama koje su ustvari nadgrobne ploce.

Mozda bi bilo malo previse sjediti nekom na grobu, piti kavu i jos uz to dimiti cigare.

Bas sam se pitao da li bi ja volio da neko ispija kavu na mom grobu?

Pa ako bi mogao da vidim noge neke mlade studentkinje ispod stola, a sto da ne.

 

Poslije smo obilazili taj gradic cije se znamenitosti mogu pjeske obici za dan. Vidjeli smo one cuvene kanale gdje se voze barkice slicne onima u Veneciji. Tu za razliku od Venecije moras sam da ogurujes barkicu sa onim dugackim stapom koji izgleda kao motka za skokove u atletici.

Katedralu gdje su snimali film o Harry Potteru.

Nekoliko krava i bikova na travnjaku ispred iste. Ispred njih se nisam htio fotografirati plaseci se da me ne bi mozda raspoznali na fotografiji.

 

Kad vise nismo znali gdje cemo, od bolova u nogama, smo sjeli u bus i vratili se u London.

 

Konja vise nismo vidjeli

Objavio grozni u 31. kolovoz 2005 14:57:00

3 Comments:

Koja dobra ideja! baš bih voljela da se na mom grobu sastaju ljudi, piju kavu, puše i ćaskaju, uvijek bih bila na ajdražem mi mjestu: kafiću :)
a meni bas ni nije neka ideja. Ma zapravo, kad si mrtav, svejedno ti je, ali nekako više iz poštovanja prema mrtvima mi nije lijepo sjediti na ploči. Pušiti ili ne je svejedno, jednom kad si već gore.
A u Francuskoj (Bourgogne) se u romaničkim crkvama, koje se pretvorene u vinske podrume i čak imaju nešto slobodnije freske, može i piti i pušiti. Dobro, šankovi nisu od nadgrobnih ploča ...
Add comment