Grozni

Londonske price 4

Moji poslovi

Kazu da je najvaznije dobiti prvi posao u Londonu a poslije sve vec ide svojim tokom. Samo gdje?

Kao sto znate ja sam svoj prvi posao dobio u hotelu u centru Londona i to na mjestu night porter (nocni portir ili ti nosac kofera, o.p.). Rad je naravno u smjenama. Dvije noci ne spavas, posto radis, pa dvije pokusavas zaspati i onda  trecu noc uspjes zaspati ali onda si naravno opet na poslu. A spavati na poslu nije bas preporucljivo. Kolega sa kojim sam radio zvao se Manuel ( koje slucajnosti) i nas dvojica smo izgledali kao par iz serije Fawlty Towers sa John Clees-om u glavnoj ulozi. Samo ovdje Manuel je taj koji je bio sef a ja sam stalno postavljao pitanje keee? (na spanjolskom sta (eto malo i spanjolskog) o.p.)

Za sobu u hotelu  se placalo negdje od £100 pa navise a ja sam morao da nosim uniformu, koja ne kosta vise od £20, sa iskrzanim rukavima koje sam vjesto skrivao od pogleda bogatih gostiju. Placa je mizerija a sa ciljem da bi se nosaci kofera trudili oko gostiju i na taj nacin iskamcili neku napojnicu. Narocito se trudio jedan kolega iz nama prijateljske Rumunije kojeg sam nazvao “pop up” (moj stari bi to preveo sa “iskoci jancika”). A podsjecao me na dosadne prozore koji iskacu dok surfate po internetu. On je isto tako dosadjivao gostima, stalno ih zapitkujuci da li njim treba pomoc. Cak se htio ponuditi za pomoc jednom americkom ljekaru kod kojeg su za redom dosle tri prostitutke. A ja sam se pitao tko tamo koga pregleda u toj sobi?

Osim prepotentnih amera moglo se tu sresti bogatih arapa, ruskih preprodavaca oruzja, malih japanaca pa cak i nekih sa nasim prezimenima (sta su oni tamo radili nisam uspio saznati). Narocito su mi ameri isli na nerve sa njihovim prepotentnim, arogantnim i nekulturnim ponasanjem. Pitao sam se sto ne naidje malo neki iz al-qaide da napravi reda.

Poslije mjesec dana sam uspio promijeniti posao preko nekih „nasih“ i otici na duplo vecu placu. (u povjerenju nemojte nikad prihvatiti posao koji vam nasi sredjuju pa makar to bilo i iz najboljih namjera). A posao je bio kao Security Officer (kojeg li zvucnog imena za obezbedjenje ili ti portira). I prvi dan sam stajao na vratima poznate draguljarnice u Bond Street-u (inace jednoj od najpoznatijih i najskupljih ulica na svijetu). Posao mi je bio da otvaram i zatvaram vrata kupcima (mada su se kupci mogli izbrojati na prste, vecinom su to bili gledaoci) i jos sam trebao paziti da neko nesto ne mazne (sto je inace obicaj kod bogatih, inace ne bi ni bili bogati). Meni bi bilo dovoljno maznuti jednu kravatu posto su one stajale oko £100 ili ti 150 eura. Cijenu dragulja necu ni spominjati, nemam toliko mjesta za sve te nule.

Drugi dan su me prebacili na drugo mjesto gdje cu ostati narednih nekoliko mjeseci.

To je bila neka zgrada sa uredima i nekom radionicom za izradu nakita. Tu sam imao i poslovodju koji nije bio lijep ni skolovan ali je zato bio izuzetno glup.(a ja jos gluplji kad se isti dan nisam pokupio i napustio posao). Tako sam ja dozvolio da me on maltretira narednih nekoliko mjeseci. I to sve zato sto mu se nije svidjela moja faca a vjerojatno ni poreklo. A jos kad je cuo da imam i neke skole onda je tek dobio ospice. Mogu reci da je robovlasnicko drustvo bilo mila majka naspram nasih uvjeta rada. A njegov engleski je bio takav da mi je sluzbenica sa recepcije morala prevoditi sa njegovog engleskog na neki obicni engleski, sto ga je isto tako nerviralo a moje samopouzdanje glede engleskog pokopalo u crnu zemljicu. Najbolje bi bilo kad bi ga suspendirali na par dana zbog toga sto ponekad nije dosao na posao jer bi se zapio negdje cijelu noc. Jedno jutro tako pijan je cak otjerao sefa u p.m. (post meredijan) (eto nesto pametno i od njega) ali je i dalje zadrzao svoj posao.

Na kraju, zbog toga sto sam se bunio da nemam redovnu pauzu tokom 10 sati rada 9tko je jos video imati pauzu na poslu), je smislio pricu da se ljudi iz ured bune zbog mog engleskog (kao treba biti expert da bi reko good morning i good bye pri otvaranju vrata) i trazio da me prebace na drugo radno mjesto. I tako je njegov najbolji prijatelj dosao na moje mjesto a mene su prebacili na ulicu. Sto znaci da sam trebao devet sati dnevno patrolirati istom onom Bond ulicom. Ja sam se tu kao nesto bunio ali nikom nista. (da sam bio pametan trebao sam ih tuziti sudu i pokupiti odstetu) ali sam ipak postao pas ulicar.

Zadatak mi je bio da pazim na sumnjive tipove koji bi se vrzmali ulicom i od kojih je eventualno pretio pokusaj pljacke. Jedina pljacka za koju sam cuo u toj ulici je bila prije dvije godine a pljacku je izvrsio a tko drugi nego neki „nas“ (ok ne bas potpuno nas ali tu negdje). Moja parola je bila ako vidis nekog sumnjivog idi sto dalje od njega.

Poslije tri sedmice na ulicu se vratio i najbolji prijatelj mog bivseg poslovodje. Onaj moj bivsi posao mu se nije svidio jer je sekretarica na recepciji ponekad pricala njemacki i on je sa svojim prijateljem pokusao izbaciti ali njim to nije uspjelo pa je on sam napustio to mjesto i dosao meni na ulicu. Ja sam naravno skakao od srece i cupao si kosu jer sam znao sta me ceka. Drugi dan mi je prigovoreno sa njegove strane da mi je jakna velika, treci da hodam prebrzo, cetvrti da moram da prijavim gdje idem na pauzu itd itd (da ne nabrajam sva ponizenja jer ce mi doci da ih stvrno tuzim).

Kolko je posao bio odvratan tolko je ponekad bilozanimljivo vidjeti Rod Stuarta kako kaska za njegovom Penny Lankester. Debelog Elton Johna sa svim nakitom. Micka Jaggera kako se skriva od fotografa. Viktoriju Backham koja se seputi ulicom a niko je ne sljivi itd itd. (o njima i o Bond ulici mozda vise u nekom eventualnom prosirenom izdanju prica)

Ja sam za to vrijeme molio Bogu dvije krunice dnevno samo da me izvuce odatle. I eto me na novom poslu. Jeste da je placa upola manja, jeste da se radi i nocu ali bar je dosadno tako da imam vremena pisati ove price (ako ih neko cita uopce) i traziti novi stan i novi posao..

(Da ne zaboravim onaj moj poslovodja je na kraju dobio otkaz ali je par dan poslije toga dobio posao u istoj zgradi kao neki sef sa jos vecom placom a manjom odgovornoscu, a on i dalje pijanci, i nek njim je. Uz to se njegov prijatelj dosao na njegovo mjesto jer su onu koja eto na ne srecu zna i njemacki, prebacili na drugo mjesto).

 

Do posla moram promjeniti nekoliko prevoznih sredstava a o Londonskom prevozu iduci put.

 

Objavio grozni u 2. travanj 2005 19:01:00