Grozni

Pula, tamo neke ....

Moj prijatelj Duke i ja smo odlucili da idemo negdje na more. Odlucili smo se da kupimo kartu do Pule pa cemo da vidimo gdje cemo stici.
U to vrijeme nisu postojale kreditne kartice tako da smo novac stavili na zajednicki racun na posti. Ako se sjecate onih plavih stednih knjizica poste.
Krenuli smo vecernjim vlakom. U Somboru su ispred naseg kupea sjla dva tipa pijanih ko letve. Svakih par minuta su imali slijedecu konverzaciju.
A gdje cemo mi - bi pitao prvi.
Onda bi oba u glas rekli - Na moooooooooorrrrrreeeeee.
Mi smo osjecali isto - na mooooorrrreeeee.
Od Zagreba smo se vozili sa nekim drustvom iz Bosne. Bili su nasih godina i jedan od njih je imao gitaru tako da bila zurka cijelim putem. Ta gitara je kruzila medju njima jer su izgleda svi znali svirati. Isto tako je kruzio i neki slamnati sesir sa glave na glavu.
Sve dok nije zavrsio na Dukeovoj glavi koju je on gurnuo kroz prozor. U tom trenutku se vlak nesto zadrmao i sesir je skoncao pod metalnim tockovima vlaka.
Sva sreca Dukeu nisu nista rekli samo su ga malo tuzno pogledali zbog izgubljenog sesira. A poslije su tjerali vlasnika da svira i pjeva starogradsku pjesmu sa refrenom "sesir moj, sesir moj, u mene se zagledale sve zene".
Mislim da je sesir, i eventulane osveta, bio jedan od razoga zasto nismo sa njima otisli do Rovinja gdje su se oni uputili. Drugi razlog su bile dvije mladjane curice koje su isle za Pulu i kojima smo se i mi prikljucili.
No vec na stanici u Puli smo se razisli, one su otisle negdje juznije a mi se uputili da trazimo kamp.
Sa sobom smo imali samo vrece za spavanje.
U kampu stoji u Puli gdje smo stigli smo sreli neke iz nasg grada koje je Duke poznavao tako da smo kod njih ostavili ranceve i bacili se u more.
Prvo vece smo odlucili spavati na plazi. Tanke vrece na kamenju bez jastuka i nije bas neko ugodno mejsto za spavanje ali sam iapk uspi zaspati.
U neko doba noci me prvo probudio neko ko je uperio baterijsku lampu u moje lice. Nije mi se dalo da ga pitam koji ocin hoce vec sam se okrenuo na drugu stranu a tip je valjda otisao. Drugo budjenje je bilo tako sto sam cuo neko zubirenje vode. Pogledao sam kad tamo neki pijani tip nasao da vrsi nuzdu bas iznad nasih glava.
Ujutro skroz izlomljeni smo ipak odlucili da trazimo neku sobu.
Moj veliki nos je nanjusio jednu praznu sobu stotinjak metara od kampa. Soba sa dva kreveta i bijelim plahtama, pravi raj poslije kamenjara.
Dane smo uglavno provodili u kampu i na plazi. Tu smo se obicno kartali sa nekim tipovima, sinovima nekih filmasa iz Crne Gore.
Navece bi isli do Pulske arene, jer je u to vrijeme bas bio Pulski festival.
Jedno vece smo uspjeli preskociti ogradu i uvuci se na predstavu. Ja sam se pri tom zakacio japankom za ogradu i nabio na siljak stopalo.
Ranu sam brzo zaboravio kad se na platnu pojavila Tanja Boskovic u filmu Balkan Expres.
A sama glumica je sjedjela par redova dalje od nas.
Navece bi isli u neku diskoteku na Verudi (ako se dobro sjecam da se tako zove hotelski kompleks).
U taj disko je zalazio i Sven Usic tadasnji igrac Cibone a sreli smo i bracu vranesevic iz Labaratorije Zvuka iz Novog Sada.
Pored svih tih poznatih licnosti i nismo imali bas neke sanse kod cura.
Negdje oko dva ujutro bi se razocarani vracali pjeske tih nekoliko kilometara do nase sobe.
Ja bi isao naprijed zurnim korakom sve misleci da ce me Duke pratiti ali bi morao zastajati jer on nije imao namjeru zuriti.
I onda bi tako, ja visok, strkljast i krakat isao ispred njega a on nizi i okrugliji sa rukovima u dzepu isao iza mene.
Otprilike kao Don Kihot i Sanco Panca.
I dok bi ja filozofirao i razglabao on bi sutkao kamencice i fucka neku pjesmicu.
jendom sa se zaustavio i pitao - Jel ti mene slusas uopce?
Ne - hladno je odgovorio.
Pa ustvari i nema veze bitno je da ja kazem ono sto mislim.
I nastavili smo dalje, ja pet koraka isprjede a on iza.
jednom smo i stopirali i sto nam je neki kombi i pokazao da mzoemo da udjemo nazad.
Kad mso u mraku vidjeli puno nekih nogu i ruku ipka smo se zahvalili i nastavili pjeske.
Ljetovanje kao i svako brzo prodje tako da je i dan povratka brzo dosao. Barem za mene.
Duke je odlucio ostati jos koji dan dok sam ja zurio kuci.
NJemu sam ostavio lovu koju sam imao a ja sam trebao na putu do stanice izaditi drugu za put kuci.
U dzepu sam imao 8 dinara i kartu za nazad.
Na posti me cekalo iznenadjenje. Zatvoreno zbog praznika. Mislim da je bio dan ustanka.
I tako sjedoh ja u vlak sto bi rekao Djole "i gladan i zedan i pitam se kud sam i kreno".
Odmah je odao kondukter i pitao za rezervaciju koju ja naravno nisam imao.
I koliko kosta rezervacija pitah ja.
7 dinara - kaze on.
I tuznog srca mu dam tih 7 dinara.
Moji saputnici u kupeu su poslije izvjesnog vremena odlucili da prave gozbu. izvadili su peceno pile, kobasice, pastete, paradajz, paprike i sve ono sto je meni tjeralo sline na usta.
Ponudili su i mene a ja kao fini rekao- ne hvala nisam gladan.
Poslije treceg puta sam ipak prihvatio jedan zalogaj kojeg sam slistio svjetlosnom brzinom.
Nadam se da mi stomak nije krcao dok sam spavao a kad sam se probudio vec sam bio na stanici u svom gradu.
Izasao sam iz vlaka i osjetio potrebu za toaletom.
Socijalni slucaj na vratima wc rekao mi: dva dinara druze.
E zao mi je imam samo jedan - odgovorio sam i otisao dalje.

Objavio grozni u 21. ožujak 2007 11:38:00