Grozni

Suti trpi i pati - stip

Stip je kao sto znate i ime grada za kojeg smo mi vojnici u tom gradu tamo nekih 80 govorili da je to skracenica od suti trpi i pati.
Ako nista drugo dovoljno nam je patnja bila ta sto nam je komandir kasarne bio tada jos pukovnik, Blagoje Adzic koji ce kasnije biti nacelinik generalstaba JNA za vrijeme rata.
Zasto pisem o vojsci ne znam ni sam. Jednostavno sam se sjetio kako je tamo bilo.
Pocev od frrrrrrrrrrr uzvika sa kojim su nas docekali stariji vojnici. Sto je znacilo da smo fazani. Mada mi to nikad nije bilo jasno, a nisam ni razmisljao zasto bas fazani i gusteri.
Gusteri jos nekako jer smo svaku priliku koristili da se kao gusteri izvalimo negdje na suncu. A sunca u makedoniji ima i to dosta.
Pored sunca ima i puno grozdja i lubenica kojih smo se prezderavali za male novce.
Uz to najbolje crno vino koje sam popio u zivotu je bilo tamo. I to na nekoj vjezbi gdje sam otisao po vodu na bunar ispred neke soske kuce. Neka zena je izasla napolje i tako smo poceli razgovor. Rekal mi je da je i njen sin u vojsci te me ponudila vinom.
I to vino nikad necu zaboraviti mada ja i ne pijem bas alkohol ali ovo je bilo nezaboravno.
Prvo sto naucis u vojsci je da ne treba razmisljati, samo slusaj i radi sto ti se kaze. Ne raspravljaj se pa makar to bila najveca glupost koju moras da uradis.
Druga stvar je da se ne guras ni u prve ni u zadnje redove , najbolje je da te nitko ne vidi i ne cuje.
Zbog vojske sam zamrzio jednu poznatu stvar od Santane jer je sa tom pjesmom svako jutro pocinjala jutarnja gimnastika. Na kraju sam nasao sistem kako da izbjegnem tu dosadnu gimanstiku. Ujutro se ne bi namjerno obrijao tako da bi me dezurni vracao nazad na brijanje, taman dovoljno da propustim gimnastiku.
Inace fizicki i nisam nesto tesko radio osim sto me zakacilo par vjezbi gdje sam morao da pjesacim desetak kilometara sa opremom od nekih 40kg tezine. Poslije toga su mi i tabane i ramena bila u ranama. Ali to je ujedno bio dobar test da vidis sto mozes da izdrzis.
Pored toga sam bio par sedmica na skijanju u Osogovskim planinama negdje na granici sa Bugarskom i na onim starim Elanovim skijama sa sajlom kao vez se i nije bas dalo nesto nauciti skijati ali sam tamo zavolio skijanje i boravak u planini.
Tamo sam skoro ubio jednog na strazi. Ustvari trebao sam da sam se strikno drzao pravila ali sva sreca da nisam jer je tip bio malo pijan i nije ni shvatio da sam ja strazar.
Jos jedna ruzna scena je bila kad su nekom vojniku citali kaznu zatvora ispred svih vojnika kasarne postrojenih na pisti. I tip je otrcao do prve zgrade razbio staklo na vratima i pokusao sebi prerezati zile.
U takvim trenucima sam mrzio uniformu vise nego obicno a i inace sam je mrzio iz dna duse.
narocito su me nervirale ulizice, grebatori i sitne duse koje su svoje male ovlasti koristili da lijece svoje komplekse.
Pored svega toga bilo je i nezaboravnih prijateljstava i sve u svemu jedna zivotna skola koja je mozda i nepotrebna ali nije nekorisna.

Objavio grozni u 28. ožujak 2007 11:58:00